Naslov

Organizacija „COVID-dijalize” u KB Dubrava

Cilj

Materijali i metode

Tijekom pandemije u KB Dubrava učinjeno je ukupno 1580 dijaliznih postupaka. Postupci su provedeni kod ukupno 248 bolesnika (140 inače u programu kronične hemodijalize). Kod ostalih 108 bolesnika provedene su akutne metode (intermitentne ili kontinuirane) većinom u intenzivnim jedinicama. U jednog je bolesnika provedeno 7 postupaka plazmafereze zbog neurološke indikacije. Kod nekoliko je pacijenata zbog zatajenja pristupa ili započinjanja dijalize postavljen dijalizni kateter. S obzirom na trajanje izolacije 20 dana, većini je kroničnih bolesnika u KB Dubrava provedeno 8 postupaka. Svima je učinjena laboratorijska i radiološka obrada pri dolasku te laboratorijska obrada pri otpustu. U najtežem periodu pandemije istovremeno se dijaliziralo 16 kroničnih pozitivnih bolesnika uz istovremeno provođenje akutnih metoda nadomještanja bubrežne funkcije u nekoliko jedinica intenzivnog liječenja koje su fizički značajno udaljene. Liječnička je služba bila organizirana uz troje stalnih liječnika koji su se izmjenjivali u pripravnostima (s čestim dolascima). Uz rad s dijaliznim bolesnicima liječnici su dežurali i radili i na COVID odjelima. Sestrinska je služba organizirana većinom sa 7-8 djelatnica uz velik broj prekovremenih sati i mnoštvo pripravnosti. Za dijalizu pozitivnih bolesnika nužne su dvije smjene medicinskog osoblja jer u zaštitnoj opremi nije preporučeno ostati duže od 4 sata, a dolazak pacijenta, priprema, postupak dijalize i čekanje transporta traju znatno duže.

Rezultat i zaključak

Pandemija COVID-19 pokazala nam je koliko je nužno povećati broj medicinskog osoblja educiranog za dijalizu (i liječnika i medicinskih sestara).

Naslov

Utjecaj socioekonomskih faktora na zbrinjavanje bolesnika na hemodijalizi

Cilj

Materijali i metode

Za razumijevanje i objašnjenje socioekonomskih faktora koristili smo se znanstvenim spoznajama utemeljenim na znanstvenom i istraživačkom radu. Analizirana je literatura iz publikacija podataka i informacija iz vrednovanih izvora PubMed, Medeline, Hrčak, sveučilišni repozitoriji i knjižnična stručna literatura

Rezultat i zaključak

Raširenost i kontinuirana stopa rasta oboljelih, kronično bubrežno zatajenje svrstava u ozbiljan javno-zdravstveni problem. Napredovanjem bolesti dolazi do promjena u zdravstvenom stanju, a prilagodba na njih utječe na svakodnevno funkcioniranje bolesnika i njegove obitelji. Obitelj je primaran izvor socijalne podrške. Osnovni socioekonomski faktor rizika je promjena socijalne uloge bolesnika, a stres je glavni predisponirajući faktor. Fizička onesposobljenost, gubitak radne uloge, smanjenje prihoda, senzorni i kognitivni deficit, socijalni gubitci, odbačenost od obitelji, napuštenost, samo su neki od čimbenika sa kojima se susreće bolesnik sa kroničnom bubrežnom bolešću. Razvojem bolesti mijenjaju se i ekonomsko financijski prihodi što posljedično dovodi do nemogućnosti podmirivanja svih potreba pacijenata. Istraživanja pokazuju da pozitivan stav u skladu sa mogućnostima bolesnika u bolesti ima pozitivnu korelaciju sa obitelji koje postaju otvorenije za emocionalnu podršku ili konkretne usluge. Uz sve navedeno, od značajne važnosti je održavanje samopoštovanja pacijenta, procjena prošlih životnih uspjeha i neuspjeha. Podrška pacijentu i obitelji zahtjeva složenu multidisciplinarnu interakciju zdravstvenih profesionalaca.

Naslov

Utjecaj socioekonomskih faktora na zbrinjavanje bolesnika na hemodijalizi

Cilj

Materijali i metode

Za razumijevanje i objašnjenje socioekonomskih faktora koristili smo se znanstvenim spoznajama utemeljenim na znanstvenom i istraživačkom radu. Analizirana je literatura iz publikacija podataka i informacija iz vrednovanih izvora PubMed, Medeline, Hrčak, sveučilišni repozitoriji i knjižnična stručna literatura

Rezultat i zaključak

Raširenost i kontinuirana stopa rasta oboljelih, kronično bubrežno zatajenje svrstava u ozbiljan javno-zdravstveni problem. Napredovanjem bolesti dolazi do promjena u zdravstvenom stanju, a prilagodba na njih utječe na svakodnevno funkcioniranje bolesnika i njegove obitelji. Obitelj je primaran izvor socijalne podrške. Osnovni socioekonomski faktor rizika je promjena socijalne uloge bolesnika, a stres je glavni predisponirajući faktor. Fizička onesposobljenost, gubitak radne uloge, smanjenje prihoda, senzorni i kognitivni deficit, socijalni gubitci, odbačenost od obitelji, napuštenost, samo su neki od čimbenika sa kojima se susreće bolesnik sa kroničnom bubrežnom bolešću. Razvojem bolesti mijenjaju se i ekonomsko financijski prihodi što posljedično dovodi do nemogućnosti podmirivanja svih potreba pacijenata. Istraživanja pokazuju da pozitivan stav u skladu sa mogućnostima bolesnika u bolesti ima pozitivnu korelaciju sa obitelji koje postaju otvorenije za emocionalnu podršku ili konkretne usluge. Uz sve navedeno, od značajne važnosti je održavanje samopoštovanja pacijenta, procjena prošlih životnih uspjeha i neuspjeha. Podrška pacijentu i obitelji zahtjeva složenu multidisciplinarnu interakciju zdravstvenih profesionalaca.

Naslov

Patients incompletely referred to the nephrology specialist – how big is the problem?

Cilj

Materijali i metode

We included 186 patients (89 male, 95 female) newly referred to the Clinical hospital Merkur nephrology specialist due to chronic kidney disease (CKD, stages 3A and above) from 2017 to 2020. We analyzed the blood pressure values, 24-h ambulatory blood pressure monitor (ABPM), and lab test results (hemoglobin, urates, potassium, creatinine, and urine) from patients who brought them at the check-up. Glomerular filtration was estimated with CKD-EPI formula, CKD, and albuminuria stages graded by KDIGO classification from 2020. Data were presented as mean and percentages, also the Student t-test was used for parametric variable analysis.

Rezultat i zaključak

Most of the referred patients were in the CKD3 stage (3A 15 patients, 3B 82 patients, 52.15%), while in the CKD4 stage we found 71 patients (38.17%) and 18 in CKD5 (9.67%). Women were statistically significantly older (74.08 vs. 70.49years, p<0.05) with higher heart rates (76.11 vs. 70.76bpm, p<0.05) than men. Although 160 patients had verified arterial hypertension (86.02%) only 30 patients (16.13%) had ABPM results (9 were dippers, 30.00%). Anemia, which significantly depended on the CKD stage, was found in 77 (45.83%) and hyperkalemia in 46 (28.22%) patients. 90 patients (48.39%) had their urate levels measured of which 63 (70.00%) had hyperuricemia (more pronounced in men, 499.54 vs. 436.36 mmol/L, p<0.05). Total 104 patients had analyzed albumin values in 24-hour urine from which 28 (26.92%) patients had no albuminuria, 9 had A1 (8.65%), 54 A2 (51.92%), and 13 A3 (12.50%). Hematuria was found in 49 patients (47.11%). Only 48.39% of patients referred for the first time to the nephrology specialist had complete diagnostic test results mandatory for the successful clinical check-up. Multicentric data should be obtained to get more consistent results.

Naslov

SURDALJIVOST BOLESNIKA NA HEMODIJALIZI-ISHODI

Cilj

Materijali i metode

Standardnim postupcima ispitali smo 101 bolesnika na HD: 40 (39,60%) žena i 61 (60,40%) muškaraca prosječne dobi 68,27±13,92 (raspon od 27 do 95) godina koji su na HD više od 3 mj. i stariji su od 18 godina.

Rezultat i zaključak

Šezdesetdevet (68,32%) je imalo propisanu terapiju za hiperfosfatemiju, lijek je uzimalo 25 (36,23%) pacijenata. Na razini promatrane godine (svibanj 2020. – travanj 2021.) mjesečni prosjek uzimanja (prema mjesečnim izviješćima o izdanim lijekovima) je bio 28±4,56 (raspon od 22 do 35) kutija bez obzira na poduzete mjere (edukacije, konzultacije), za razliku od primjene lijeka za visoki PTH na HD gdje se lijek uzimao pod nadzorom osoblja i bio je primjenjiv u 100% slučajeva. Prosječna vrijednost fosfora kod svih pacijenata bila je 1,63±0,57 (raspon od 0,77 do 3,64) mmol/L, a PTH 41,13±32,77 (raspon od 0,13 do 164,2) pmol/L. Vrijednost fosfora veću od 1,41 mmol/L imalo je 56 (55,45%) pacijenata s prosjekom od 2,01±0,47 (raspon od 1,42 do 3,64) mmol/L. Vrijednost PTH veću od 30 pmol/L imalo je 55 (54,46%) pacijenata s prosjekom od 62,43±30,28 (raspon od 30,1 do 164,2) pmol/L. U drugom mjerenju vrijednost PTH veću od 30 pmol/L imalo je 41 (39,81%) pacijenata s prosjekom od 55,16±35,19 (raspon od 30,2 do 244) pmol/L. Bez obzira na podatke i slična izviješća iz literature, suradljivost bolesnika je ono na čemu treba inzistirati. U pridobivanju bolesnika na suradnju važno je uspostaviti pozitivan odnos oko dijetalnog režima, uzimanja lijekova ili eventualne invalidnosti. Zaključno, važan faktor koji doprinosi suradljivosti je odnos bolesnik- liječnik koji se bazira na njihovim osobnostima, ranijim iskustvima, međuljudskim relacijama, ali i predrasudama.

Naslov

IgA nefropatija u bolesnika s transplantiranim bubregom i endemskom nefropatijom nakon cijepljenja protiv COVID-19: prikaz bolesnika

Cilj

Materijali i metode

Muškarac star 73 godine sa završnim stadijem kronične bubrežne bolesti uslijed endemske nefropatije podvrgnut je transplantaciji bubrega od moždano-mrtvog darivatelja u ožujku 2012. godine. U travnju 2021. godine dobio je drugu dozu ChAdOx adenovirusnog cjepiva protiv COVID-19 (AstraZeneca). Pet tjedana nakon druge doze primijetio je oticanje nogu te je u svibnju 2021. godine utvrđena proteinurija (1.4 g/24h) uz porast serumskog kreatinina (148 mol/L). Tijekom naredna tri tjedna dolazi do daljnjeg porasta proteinurije i kreatinina (165 mol/L). Nalazom urinokulture i virološkom dijagnostikom isključena je akutna infekcija. Učinjena je biopsija presatka te su nalazi histološke pretrage, imunofluorescencije i elektronske mikroskopije potvrdili dijagnozu IgA nefropatije. Serološkom obradom u bolesnika nisu utvrđena niti IgG niti IgM protutijela na SARS-CoV-2.

Rezultat i zaključak

Dok se u literaturi nalazi nekoliko prikaza bolesnika koji ukazuju na moguću povezanost mRNA cjepiva protiv COVID-19 i IgA nefropatije u nativnim bubrezima, u našeg se bolesnika prvi put opisuje IgA nefropatija nakon cijepljenja adenovirusnim cjepivom protiv COVID-19 u bolesnika s transplantiranim bubregom. Izostanak imunološkog odgovora utvrđen negativnim nalazom protutijela na SARS-CoV-2 u skladu je s prethodno opisanim slučajevima transplantiranih bolesnika koji nisu razvili imunološki odgovor nakon cijepljena mRNA cjepivom protiv COVID-19. Smatra se da je imunokompromitiranost glavni uzrok takvoga nalaza. Ipak, valja istaknuti da je rizik od akutnog oštećenja bubrega u osoba zaraženih SARS-CoV-2 virusom veći od rizika nastanka bolesti glomerula u cijepljenih protiv iste bolesti. Stoga se preporuča da se osobe s kroničnim bubrežnim bolestima uključujući i transplantirane bolesnike cijepe protiv COVID-19.

Naslov

DUGOTRAJNA PRIMJENA TESSIO KATETERA NA HEMODIJALIZI

Cilj

Materijali i metode

Analizirani su protokoli dijalize, nadzorne liste za praćenje infekcija, mikrobiološki nalazi te broj hospitalizacija. 50 godišnji bolesnik je na kroničnom programu HD od 08.02.2008. Prije toga nekoliko puta su konstruirane AVF (5), koje nisu funkcionirale. Bolesnik je rođen s ekstrofijom mokraćnog mjehura (otvorena kloaka), zbog čega je u ranom djetinjstvu učinjena ureteroileokutna stoma, odstranjen mokraćni mjehur, rekonstruiran kolon. 2007 godine u dva navrata upućen je na KB Merkur radi uspostave protoka CVK ili zamjene istog, čemu bolesnik nije bio sklon. Dalje apliciramo Alteplaze u lumene katetera.

Rezultat i zaključak

Zbog učestalih malfunkcija: tromboza, nezadovoljavajućih protoka, a time i neučinkovite dijalize kateter je eksplantiran 17.07.2019. u zavodu za nefroligiju KBC Osijek. Uobičajenim manuelnim metodama krakovi katetera se nisu mogli izvaditi. U operacijskoj sali izvađen je jedan krak, a drugi samo djelomično, dio kojeg je ostao u desnoj jugularnoj veni. 20.07.2019. implantiran je Tessio kateter u lijevu femoralnu venu. Uz pridržavanje pravila asepse, uzevši u obzir da je bolesnik dugogodišnji invalid koji se služi štakama i aktivno brine za dvoje roditelja znatno narušena zdravlja, kateter je dugo bio u funkciji, a razlog za zamjenu bila je malfunkcija zbog tromboze, što je u konačnici rezultiralo fibroznim urastanjem endovaskularnog segmenta katetera uz stijenku vene.

Naslov

Povezanost volumena ultrafiltacije i promjene jetrene tvrdoće kod starijih bolesnika na kroničnoj hemodijalizi

Cilj

Materijali i metode

Materijali i metode: Studija je provedena u KBC-u Split na bolesnicima koji su u program kronične hemodijalize 3x tjedno. Mjerenje LS-a provedeno je neposredno prije te neposredno nakon dijaliznog postupka koristeći RT 2D-SWE.

Rezultat i zaključak

Rezultati: U studiju je uključeno 31 ispitanik srednje dobi 77.32 godina ±SD 6.59 , od kojih je 22 muškog spola. Srednje vrijednost LS prije hemodijalize iznosila je 8.1 kPa ±SD 1.78, dok je srednja vrijednost LS nakon hemodijalize iznosila 7.36 kPa ± SD 2.04. Srednja vrijednost odstranjenog volumena iznosila je 2622.5 ml ±SD 786.4. Volume odstranjenje tekućine je u pozitivnoj korelaciji sa smanjenjem LS-a (ρ =0.533, p< 0.05) Zaključak: Vrijednost LS-a značajno se smanjuje nakon hemodijaliznog postupka te je u korelaciji sa ukupnim volumenom ultrafiltracije. Za procjenu jetrene tvrdoće potrebno je analizirati podatke jetrene elastografije urađene nakon dijalize jer najvjerojatnije odražavaju pravo stanje stupnja fibroze jetre.

Naslov

VITAMIN D U BOLESNIKA S KRONIČNOM BUBREŽNOM BOLEŠĆU STADIJA G5D

Cilj

Materijali i metode

Presječno retrospektivno istraživanje provedeno je u bolesnika liječenih hemodijalizom u Poliklinici za internu medicinu i dijalizu B.Braun Avitum. Bolesnicima je određena koncentracija 25OH-vitamina D (25OH-D) u serumu, praćeni su dob i spol bolesnika, dužina liječenja na hemodijalizi, postojanje dijabetesa melitusa, koncentracija PTH, Ca, P, albumina i CRP u serumu te oblik vitamina D primijenjen u liječenju. Na osnovi koncentracije 25OH-D, bolesnici su klasificirani u 3 skupine: deficijencija (75nmol/l). Značajnost razlike među skupinama testirana je t-testom i jednosmjernim ANOVA testom za kontinuirane varijable i Hi-kvadrat-testom za kategorijske varijable, a postavljena razina značajnosti bila je p<0,05.

Rezultat i zaključak

U istraživanje je uključeno 134 bolesnika (dobi 68+/-15 godina, dužina liječenja hemodijalizom 6+/-6 godina), od čega 43 žene (32,1%). Na osnovi toga deficijenciju vitamina D imalo je 65 bolesnika (48,5%), insuficijenciju 35 bolesnika (26,1%) i suficijenciju 34 bolesnika (25,4%). Najviše bolesnika bilo je na terapiji samo parikalcitolom (50 bolesnika) i kombinacijom parikalcitol+kolekalciferol (34 bolesnika). Bolesnici s deficijencijom vitamina D bili su mlađi u odnosu na bolesnike sa suficijencijom vitamina D (65 prema 73 godine; p = 0,046) i imali su češće dijabetes melitus u odnosu na druge dvije skupine (p=0,018). Dodatnom analizom, kada su bolesnici podijeljeni u dvije skupine (25OH-D 50nmol/l), oni s 25OH-D<50nmol/l imali su viši PTH (40,78 prema 28,42 pmol/l, p=0,003), više fosfate (1,72 prema 1,53 mmol/l, p=0,039), niži CRP (18,9 prema. 26,7 mg/l, p=0,019) te češće dijabetes melitus (29/65 prema 16/69, p=0,011). Ovi rezultati pokazuju da su deficijencija i insuficijencija vitamina D u bolesnika s KBB G5D česte unatoč nadoknadi i liječenju. Potrebne su prospektivne studije da bi se utvrdio optimalni način liječenja, kao i učinak liječenja na pobol i preživljavanje bolesnika.

Naslov

Pojavnost COVID-19 infekcije među cijepljenim bolesnicima na nadomjesnom liječenju hemodijalizom

Cilj

Materijali i metode

U poliklinici i suradnim zdravstvenim ustanovama smo istražili i analizirali podatke o procijepljenim bolesnicima protiv SARS-CoV-2 u kojih je dijagnosticirana COVID-19 infekcija. U razdoblju od 28.ožujka 2021. kada je dijagnosticirana COVID-19 infekcija u bolesnice cijepljene s dvije doze Pfizer-BioNTech Comirnaty cjepiva, do 23. kolovoza 2021. u dijaliznom centru je liječeno 185 bolesnika. 165 (89%) bolesnika je primilo dvije doze cjepiva. Od 165 procijepljenih kod petero (3%) je dijagnosticiran COVID-19. Bolest je nastupila u vremenu od 65 do 187 dana od druge doze cjepiva. Nastanku infekcije su prethodile iznimne epidemiološke okolnosti i zanemarivanje nadziranih preventivnih mjera. Četvero oboljelih je hospitalizirano a kod dvoje bolesnika se razvio teški oblik bolesti sa smrtnim ishodom. Prosječna životna dob oboljelih je 68 godina, razdoblje liječenja hemodijalizom je od >1 godine do >10 godina, 60% su žene. Troje bolesnika s teškom kliničkom slikom i indikacijom za oksigenacijom je imalo BMI > 30, povišeni krvni tlak i srčanožilne promjene, dvoje bolesnika je imalo šećernu bolest, jedan dugotrajnu imunosupresivnu terapiju.

Rezultat i zaključak

U bolesnika liječenih hemodijalizom, cijepljenjem se ne postiže sigurna zaštita od razvitka COVID-19 a kliničke slike imaju i teške oblike sa smrtnim ishodom. Zastupamo mišljenje da je aktivna imunizacija i dalje najučinkovitija metoda liječenja u suzbijanju težine pandemije i zaštiti bolesnika od visokog mortaliteta. Otvoreno je pitanje treba li u ovih bolesnika treća ili periodična doza cjepiva.

Naslov

Pojavnost COVID-19 infekcije među cijepljenim bolesnicima na nadomjesnom liječenju hemodijalizom

Cilj

Materijali i metode

U poliklinici i suradnim zdravstvenim ustanovama smo istražili i analizirali podatke o procijepljenim bolesnicima protiv SARS-CoV-2 u kojih je dijagnosticirana COVID-19 infekcija. U razdoblju od 28.ožujka 2021. kada je dijagnosticirana COVID-19 infekcija u bolesnice cijepljene s dvije doze Pfizer-BioNTech Comirnaty cjepiva, do 23. kolovoza 2021. u dijaliznom centru je liječeno 185 bolesnika. 165 (89%) bolesnika je primilo dvije doze cjepiva. Od 165 procijepljenih kod petero (3%) je dijagnosticiran COVID-19. Bolest je nastupila u vremenu od 65 do 187 dana od druge doze cjepiva. Nastanku infekcije su prethodile iznimne epidemiološke okolnosti i zanemarivanje nadziranih preventivnih mjera. Četvero oboljelih je hospitalizirano a kod dvoje bolesnika se razvio teški oblik bolesti sa smrtnim ishodom. Prosječna životna dob oboljelih je 68 godina, razdoblje liječenja hemodijalizom je od >1 godine do >10 godina, 60% su žene. Troje bolesnika s teškom kliničkom slikom i indikacijom za oksigenacijom je imalo BMI > 30, povišeni krvni tlak i srčanožilne promjene, dvoje bolesnika je imalo šećernu bolest, jedan dugotrajnu imunosupresivnu terapiju.

Rezultat i zaključak

U bolesnika liječenih hemodijalizom, cijepljenjem se ne postiže sigurna zaštita od razvitka COVID-19 a kliničke slike imaju i teške oblike sa smrtnim ishodom. Zastupamo mišljenje da je aktivna imunizacija i dalje najučinkovitija metoda liječenja u suzbijanju težine pandemije i zaštiti bolesnika od visokog mortaliteta. Otvoreno je pitanje treba li u ovih bolesnika treća ili periodična doza cjepiva.

Naslov

Metabolička alkaloza i hipokalijemija – tubularni poremećaji

Cilj

Materijali i metode

Prikaz tridesetogodišnjaka kod kojeg je tijekom liječenja pneumonije viđena slučajana hipokalijemija (K(s) 2,6 do 3,1 mmol/L). Subjektivno nije imao tegoba.

Rezultat i zaključak

Lab. nalazi u serumu: Na, 139 (137- 146 mmol/L); K, 2,5-3,1 (3,9- 5,1 mmol/L); Ca-s, 2,44 (2,02- 2,60 mmol/L); Cl, 90,3 (97,0- 108,0 mmol/L); Mg, 0,62 (0,65- 1,05 mmol/L); pH krvi, 7,39-7,43 (7,350- 7,460); HCO3, 26,8-27,5 (21- 25); renin-p, 196,7 (ležeći, 4,2- 59,7; stojeći 5,3- 99,1 mU/L); aldosteron-p, 492 (ležeći 1200 pmol/L); eGFR, 105 (>60 ml/min/1,73m2); osmolalnost seruma, 278 (280- 300 mOsm/kg); KMAT, normotenzija; 24-satni urin: Na, 350 (40- 220 mmol/24h); K, 67 (25- 125 mmol/24h); Ca, 0,84 (2,50- 7,50 mmol/24h); Cl, 252 (110- 250 mmol/24h); Mg, 9 (3,0- 5,0 mmol/24h) Ca/kreatinin(u), 0,083 (>0,2); FeCl, 2,79 (≥ 0,5%) Napomena uz lab. nalaze: *relevantna hiperkalijurija je veća od 40 mmol/24h FeCl- frakcijska ekskrecija klora (≥0,5% upućuje na gubitak Cl urinom) Ca/kreatinin (u)- omjer Ca i kreatinina u urinu veći od 0,2 upućuje na Gitelmanov sindrom. Gitelmanov sindrom je najčešća nasljedna tubulopatija u općoj populaciji uzrokovana inaktivirajućom mutacijom gena SLC12A3. Navedena mutacija uzrokuje poremećaj Natrij-kloridnog kotransportera u stanicama distalnih kanalića. Zbog gubitka natrija i klora dolazi do hipovolemije koja dugoročno uzrokuje hipertrofiju jukstraglomerularnog aparata i posljedično hiperreninemični hiperaldosteronizam. Zbog hipovolemije povećana je koncentracija kalcijskih iona u proksimalnom kanaliću te dolazi do hipokalciurije značajke ovog sindroma. Hipomagnezemija, također jedna od značajki sindroma Gitelman. Kod prikazanog pacijenta prisutna je hipokalemična, hipokloremična metabolička alkaloza s hipokalciurijom, hipomagnezemijom i dokazanim gubitkom soli putem bubrega (FeCl ≥0,5%) uz normotenziju. Po svemu navedenom kod pacijenta se radi o Gitelmanovom sindromu. Ono što nije dokazano, je hiperreninemični hiperaldosteronizam.

Naslov

ŽIVOT UZ HEMODIJALIZU I NAKON TRANSPLANTACIJE BUBREGA

Cilj

Materijali i metode

Dokumentirani materijal je nastao korištenjem profesionalne audio-video opreme. Od pacijenta je dobivena pisana suglasnost za sudjelovanje i snimanje audio- video materijala.

Rezultat i zaključak

Hemodijaliza unosi promjene u dotadašnji način života i značajno utječe na kvalitetu života bolesnika, njegovo fizičko, kognitivno i socijalno funkcioniranje. Vlastita percepcija bolesti i aktivno sudjelovanje u liječenju podiže razinu samopoštovanja i pozitivno se odražava na kvalitetu života. Pokazatelj dobrog općeg stanja i održane kvalitete života zasigurno je i zaposlenost te radni odnos kojeg naš bolesnik odrađuje u punom radnom vremenu. Istodobno je suprug, otac, prijatelj i kolega. Prikazali smo jedan primjer kako danas liječenje hemodijalizom nije samo preživljavanje i produljenje života već i kako je moguće zadržati kvalitetu života uz hemodijalizu. Potrebno je naglasiti da je za skrb o kroničnom bubrežnom bolesniku te za poboljšanje i održavanje kvalitete života uz hemodijalizu važna suradnja bolesnika, njegove obitelji i cijelog zdravstvenog tima.

Naslov

CENTRALNI TIP DEBLJINE I ČIMBENICI RIZIKA ZA SRČANOŽILNU BOLEST U BOLESNIKA LIJEČENIH HEMODIJALIZOM

Cilj

Materijali i metode

U ovo presječno istraživanje uključeno je 120 bolesnika liječenih hemodijalizom na Zavodu za nefrologiju KBC-a Osijek. Podaci o bolesnicima su prikupljeni iz povijesti bolesti te iz provedenog anketnog listića. Za mjerenje procjene komorbiditeta korišteni su Charlsonov i Daviesov indeks komorbiditeta. Izvršena su mjerenja opsega struka, bokova, visine i mase bolesnika i na temelju toga se računa BMI, WHR, WC i Conicity indeks.

Rezultat i zaključak

Rezultati: U istraživanje je uključeno 120 bolesnika; 65,8% muškaraca, odnosno 34,2 % žena prosječne dobi 62,93 godina (±16,48). Gledajući razinu edukacije, uočava se statistički značajna razlika po spolu i mjestu stanovanja kod bolesnika kao i statistički značajna razlika po spolu za bračni status i konzumaciju alkohola. Od ukupnog broja bolesnika, 18,4 % bolesnika je debelo, a 29,2 % ima prekomjernu tjelesnu masu. Kod bolesnika s niskim, srednjim i visokim Ci vidi se statistički značajna razlika u dobi, WHR, BMI i hematokritu. Uočeno je da 5 bolesnika (4,2 %) ima centralnu debljinu izmjerenu pomoću Conicity indeksa. Promatrajući indekse komorbiditeta, CCI i Davies, 29,2 % odnosno 21,7 % bolesnika pokazuju visoki rizik. Prema dobivenim rezultatima, Ci, BMI i WHR nisu dobri prediktori za Charlsonov i Daviesov indeks komorbiditeta. Zaključak: Prevalencija debljine u bolesnika liječenih na hemodijalizi, uz pomoć Conicity indeksa, iznosi 4,2 %. Abdominalna debljina mjerena uz pomoć Conicity indeksa smatra se važnim zbog toga što je moguće uz pomoć njega identificirati bolesnike s centralnim tipom debljine, a koji prema današnjim kriterijima nisu debeli i nemaju prekomjernu tjelesnu masu. Centralni tip debljine povećava rizik od razvoja srčanožilne bolesti, ali i svih ostalih bolesti. U istraživanju nije uočena povezanost između antropometrijskih mjerenja i indeksa komorbiditeta.

Naslov

KLINIČKO-PATOLOŠKA ANALIZA OŠTEĆENJA BUBREGA KOD BOLESNIKA SA NEFROTSKIM SINDROMOM U REPUBLICI SRPSKOJ : RETROSPEKTIVNA STUDIJA BOLESNIKA LEČENIH U PERIODU OD 2014.-2018. GODINE UKC REPUBLIKE SRPSKE

Cilj

Materijali i metode

Ispitivanjem u retrospektivnu studiju su uključeni pacijenti dobi od 18 do 80 godina hospitalizovani u periodu od 2014. – 2018. zbog klinički i laboratorijski manifestovanog nefrotskog sindroma. Kod pacijenta sa suspektnom primarnom glomerulskom bolesti uradjena je biopsija bubrega sa imunofluorescentnim bojenjem. Prvi pregled obavljen je pri prijemu u bolnicu, a kontrolni pregled nakon 6 meseci od početka lečenja. Praćeni su klinički parametri: kreatinin, klirens kreatinina, albumin, ukupni proteini, holesterol, ukupni proteini u 24h urinu i mikroskopija urina tokom prve hospitalizacije i kontrole. Procenjena je progresija bubrežne slabosti u navedenom periodu i efikasnost imunosupresivne terapije. Statistička analiza podataka izvršena je pomoću komercijalnog statističkog softvera SPSS Statictics 18. Od parametara deskriptne statistike koristićena se srednja vrednost ± standardna devijacija (SD), 95%-ne granice poverenja i medijana. Statistički značajna razlika procenjivana je na minimalnom nivou p < 0,05.

Rezultat i zaključak

Epidemiološki podaci iz različitih centara imaju geografske, rasne i vremenske varijacije. Promena obrasca zastupljenosti glomerulonefritisa unutar iste zemlje verovatno je posledica infekcije, zagađenja životne sredine, povećane svesti o bolesti i promene u očekivanom trajanju života. Analiziran je histopatološki spektar oboljenja kod pacijenata sa NS različitih uzrasta i polova koji su podvrgnuti biopsiji bubrega. Od 124 pacijenata sa NS, najčešći primarni GN bio je MN (40,7%), MPGN (11,9 %), a najčešći sekundarni uzrok nefrotskog sindroma nefroangioskleroza 28,8%, lupus nefritis 21,2%, dijabetesna nefropatija 11,5%, te ANCA negativni glomerulonefritis. Registar biopsija bubrega bi bio značajan u kliničkim ispitivanjima, dijagnozi, prognozi i proceni odgovora na terapiju.

Naslov

Heparinizacija u COVID-19 bolesnika na kroničnoj hemodijalizi

Cilj

Materijali i metode

Od 128 bolesnika, prema dijaliznim protokolima, njih 4 nije dobivalo antikoagulancije (3,1%), 1 je dobivao fondaparinuxnatrij (0,8%), 8 je dobivalo dalteparinnatrij (6,3%), 35 je dobivalo nadroparinkalcij (27,3%), 37 je dobivalo heparinnatrij (28,9%), 41 je dobivao enoksaparinnatrij (32,0%) a za 2 nismo imali podatke. Tijekom provođenja dijaliza u KBD 3 pacijenata nije dobivalo antikoagulancije (2,3%), 1 je dobivao fondaparinuxnatrij 0,8%, 20 je dobivalo heparinnatrij (15,6%), 27 je dobivalo dalteparinnatrij (21,1%) a 77 je dobivalo enoksaparinnatrij (60,2%). U 27 bolesnika (21,1%), s obzirom na pojačano zgrušavanje u izvantjelesnom krvotoku, bilo je nužno povisiti dozu antikoagulancija i to u 3/20 koji su dobivali heparinnatrij (15%), 16/77 koji su dobivali enoxaparinnatrij (20,7%) i 8/27 koji su dobivali dalteparinnatrij (29,6%). Prosječni postotak povišenja početne doze iznosio je 86%, u pacijenata na heparinnatriju 30%, u pacijenata na enoksaparinnatriju 83%, a u pacijenata na dalteparinnatriju 113%. U pacijenata kojima se morala povisiti doza antikoagulacija 52% imalo je srednje tešku ili tešku kliničku sliku (u ukupnoj populaciji koja se dijalizirala u KBD 45%). U pacijenta kod kojih je povišenje doze bilo 100% ili više (njih 20) čak 64% imalo je srednje tešku ili tešku kliničku sliku. U 4 pacijenta (3,1%) razvili su se problemi s vaskularnim pristupom te je bilo nužno postaviti novi. U 9 pacijenata (7%) razvile su se tromboembolijske komplikacije.

Rezultat i zaključak

Kod COVID-19 infekcije značajno je učestalije povišenje doze antikoagulancija, posebice u težim oblicima bolesti.

Naslov

Povezanost medijatora upale i težine bolesti u COVID-19 bolesnika na kroničnoj dijalizi

Cilj

Materijali i metode

Svim je bolesnicima na početku prve dijalize učinjena laboratorijska obrada uključujući C reaktivni protein (CRP), a u oko pola bolesnika su učinjeni interleukin-6 (IL6) i prokalcitonin (PCT). Ovisno o kliničkoj slici, vitalnim parametrima i radiološkoj slici pacijente smo podijelili u 4 skupine (asimptomatski, lakši oblik, srednje teški oblik te teški oblik/kritičan). Asimptomatskih bolesnika bilo je 22 (17,2%), s lakšim oblikom 46 (35,9%), sa srednje teškim oblikom bolesti 38 (29,7%), a s teškim oblikom i kritičnih 22 (17,2%). U skupini s asimptomatskom kliničkom slikom prosječna vrijednost CRP-a bila je 19,01 mg/L, IL-6 11,49 pg/mL, a PCT 0,504 ng/mL, dok je u skupini s lakšim oblikom bolesti prosječna vrijednost CRP-a bila je 23,88 mg/L, IL-g 27,35 pg/mL a PCT 0,975 ng/mL. Skupinu sa srednje teškim oblikom bolesti karakterizira prosječna vrijednost CRP-a 64,04 mg/L, IL-6 49,85 pg/mL i PCT 1,147 ng/mL, a skupinu s teškim ili kritičnim oblikom bolesti CRP 69,42 mg/L, IL-g 92,31 pg/mL i PCT 2,971 ng/mL. Ukoliko se bolesnici podijele u dvije skupine s lakšim i težim oblikom bolesti prosječne vrijednosti CRP-a su 22,3 i 66,1 mg/L, IL-6 22,21 i 65,41 pg/mL a PCT 0,808 i 1,816 ng/mL. U skupini sa srednje teškim i težim, u odnosu na skupinu s asimptomatskim i lakšim oblikom prosječne vrijednosti CRP-a (2,96x), IL-6 (2,95x) i PCT (2,25x) su značajno veće.

Rezultat i zaključak

IL-6, PCT i CRP u COVID-19 bolesnika na kroničnoj dijalizi mogu biti značajna prediktor težine kliničke slike i ishoda.

Naslov

Utjecaj hemodijalize na razinu interleukina-6 i prokalcitonina u COVID-19

Cilj

Materijali i metode

U 25 COVID-19 kroničnih hemodijaliznih bolesnika izvađeni su IL-6 i PCT prije i nakon prvog postupka hemodijelize u COVID dijalizi KB Dubrava. U 14 bolesnika (56%) došlo je do pada IL-6 i to s prosječne pre-dijalizne vrijednosti 36,15pg/mL na prosječnu post-dijaliznu vrijednost 25,05 pg/mL (sniženje 31%), dok je u 11 bolesnika (44%) došlo do porasta IL6 i to s prosječno 53,88 pg/mL na prosječno 77,39 pg/mL ( porast 34%). Od 30 bolesnika kojima je izvađen PCT, samo je u jednog zabilježen porast vrijednosti nakon dijalize, dok je u ostalih zabilježen pad. Prosječna je razlika vrijednosti PCT u 30 pacijenata 50% niža nakon dijalize, s prosječne vrijednosti 1,14 ng/mL na prosječnu vrijednost 0,57 ng/mL. U 5 smo bolesnika izvadili IL-6 i PCT iz krvi prije i nakon dijalize te iz dijalizata i to 10 minuta, 1 sat, 2 sata i 3 sata nakon početka. Vrijednost PCT u dijalizatu bila je najviša 1 sat nakon početka dijalize, a potom je padala (slično vrijednosti kreatinina u dijalizatu). Nakon dijalize PCT je u prosjeku u ovih 5 pacijenata bio 47,26% niže vrijednosti nego prije dijalize. U 3 pacijenta IL-6 je bio niži nego na početku dijalize (prosjek sniženja 44%), a u 2 je pacijenta bio viši (prosjek porasta 3,2%). Vrijednost IL-6 u svih pet bolesnika u dijalizatu kretala se sličnim principom – najviša u odnosu na predijaliznu vrijednost bila je nakon 10 minuta dijalize,a trajanjem dijalize je lagano padala ili stagnirala. Neovisno o porastu ili padu IL-6 nakon dijalize, vrijednost u dijalizatu se slično kretala u odnosu na početnu.

Rezultat i zaključak

Unatoč uklanjanju dijalizom u 44% bolesnika porastao je IL-6, najvjerojatnije kao odgovor organizma na izvantjelesnu cirkulaciju.

Naslov

HIPOPARATIREOIDIZAM U BOLESNIKA NA HEMODIJALIZI

Cilj

Materijali i metode

U tri centra smo proveli opservacijsko presječno istraživanje bolesnika na hemodijalizi. Uključeno je 199 bolesnika (127 muškaraca, 72 žene), srednje dobi 66 godina i srednjeg trajanja hemodijalize 5,7 godina. Bolesnicima su određeni klinički ( dob, spol, šećerna bolest (DM) , trajanje hemodijalize, lijekovi) te laboratorijski parametri ( Ca, P, PTH,) standardnim metodama. RhPT je definiran kao koncentracija PTH < 21,6 pmol/l. Kontinuirane varijable prikazane su kao srednja vrijednost ± standardna devijacija, a kategorijske varijable prikazane su brojem i postotkom. Razlike kontinuiranih varijabli između dviju nezavisnih skupina su testirane Studentovim t testom, a razlike kategorijskih varijabli testirane su χ2-testom. Multivarijatna logistička regresija sa forward stepwise metodom korištena je za utvrđivanje nezavisnih prediktora za RhPT, a uključene su sve varijable koje su u univarijatnoj analizi imale p<0,05.

Rezultat i zaključak

U univarijatnoj analizi RhPT je bio statistički značajno povezan sa starijom dobi (srednja dob 70,5 prema 65,1 godina, p=0,026), DM (p=0,042), ne-uzimanjem vezača fosfata u terapiji (p=0,001), ne-uzimanjem aktivatora receptora vitamina D ( aVDR) (p<0,001) i s uzimanjem vitamina D (<0,001). U multivarijatnoj logističkoj regresiji, kao nezavisni prediktori za RhPT nađeni su: DM (OR 2,585; 95%CI=1,247-5,359) terapija vitaminom D (OR 3,704, 95%CI=1,579-8,687), a negativni nezavisni prediktori uzimanje vezača fosfata (OR 0,221; 95%CI=0,059-0,829) i uzimanje aVDR (OR 0,248; 95%CI=0,107-0,575). DM i terapija vitaminom povezani su s većim rizikom RhPT, a terapija vezačima fosfata i aVDRs manjim rizikom. Mogući uzrok ove razlike je što se s aVDR liječe bolesnici sa značajnim SHPT. Povećan rizik RhPT postoji u starijih i dijabetičara što je povezano s mogućom usporenom pregradnjom kosti, te povećanim rizikom prijeloma kosti.

Naslov

KRONIČNA BOLEST BUBREGA I COVID 19 - retrospektivna analiza jednog centra

Cilj

Materijali i metode

U ovoj retrospektivnoj opservacijskoj studiji analizirani su podaci hospitaliziranih bolesnika na Klinici za nefrologiju u Sarajevu, BiH, od ožujka 2020. do travnja 2021.godine, s osvrtom na oboljele od COVID-19. Podaci o demografiji, komorbiditetima, lijekovima, kliničkim, laboratorijskim podacima i ishodima prikupljeni su iz elektroničke medicinske dokumentacije. Bolesnici su bodovani na osnovu lokalne ordinalne ljestvice svakih 10 dana tijekom hospitalizacije. Statističke analize provedene su pomoću SPSS 21 Windows (verzija 21.0).

Rezultat i zaključak

Uključeno je ukupno 1022 bolesnika u analizu. KBB/COVID-19 dijagnosticirano je u 278 osoba, od kojih se 214 prezentiralo umjerenim stadijem KBB i 64 bolesnika sa teškim zatajenjem bubrega (od toga 22 dijalizna bolesnika). Bolesnici s zatajenjem bubrega bili su znatno stariji i pokazali su teži tijek bolesti. Dob, početni SpO2, ordinalna ljestvica razine 4 i 5, brzina glomerularne filtracije, broj neutrofila i trombocita, C-reaktivni protein, arterijska hipertenzija i ishemijska srčana bolest, bili su neovisni prediktori mortaliteta KBB/COVID-19 bolesnika u logističkoj regresijskoj analizi. Zaključak: U COVID-19 bolesnika KBB jedan je od vodećih čimbenika povezanih s većim rizikom od teške kliničke prezentacije i povećanom stopom smrtnosti od COVID-19, a nakon uzimanja u obzir drugih istovremenih komorbiditeta. Rizik od potrebe za dijaliznim liječenjem se povećava u KBB/COVID-19 bolesnika. Naglašena je potreba za boljim prepoznavanjem populacije KBB kao visokorizične podskupine bolesnika u uvjetima SARS CoV2 pandemije.

Naslov

INFEKTIVNE KOMPLIKACIJE I ISHODI LIJEČENJA BOLESNIKA LIJEČENIH PERITONEJSKOM DIJALIZOM U KBC SPLIT U RAZDOBLJU OD 2000. DO 2020. GODINE

Cilj

Materijali i metode

U istraživanje su uključeni svi bolesnici koji su u razdoblju od 2000. do 2020. godine liječeni PD u KBC Split i imali dostupnu medicinsku dokumentaciju. Za svakog bolesnika zabilježeni su podaci: dob, spol, duljina liječenja kronične bubrežne bolesti (KBB) prije liječenja dijalizom, liječenje hemodijalizom (HD) prije liječenja PD, epizode akutnog peritonitisa, epizode drugih infektivnih komplikacija koje su zahtijevale hospitalizaciju, postojanje šećerne bolesti (ŠB) te podaci o ishodima liječenja (transplantacija i smrt).

Rezultat i zaključak

U istraživanje je uključeno 252 bolesnika medijana starosti 56 godina (IQR 43 - 66.5 godina), 129 (51.2 %) muškaraca i 123 žene (48.8%). Od ukupnog broja bolesnika 108 (43.3%) bolesnika je prethodno liječeno HD, 133 (52.8%) bolesnika je imalo epizodu akutnog peritonitisa, 120 (47.6%) druge infekcije koje su zahtijevale hospitalizaciju, a 63 (25%) bolesnika je imalo ŠB. Nadalje, 97 (38.5%) bolesnika tijekom liječenja PD je transplantirano, a među transplantiranim bolesnicima 14 (14.4%) bolesnika je imalo ŠB. Učestalost ŠB među transplantiranim bolesnicima bila je statistički značajno manja u usporedbi s bolesnicima koji se nisu transplantirali tijekom praćenja (49 (31.6%) vs. 14 (14.4%), p=0.002). Od ukupno 105 umrlih, 56 (53.33%) bolesnika je umrlo tijekom liječenja PD, 42 (40%) je umrlo nakon prebacivanja na hemodijalizu, a 7 (6.67%) je umrlo s transplantiranim bubregom. Također, umrli bolesnici imali su statistički značajno kraće vrijeme liječenja KBB prije liječenja dijalizom (8 godina vs 4 godine, p=0.03). Rezultati ukazuju kako se PD liječe mlađi bolesnici, jednako često muškarci i žene te je učestalost infektivnih komplikacija visoka među ovom populacijom bolesnika. Nadalje, učestalost šećerne bolesti među transplantiranim bolesnicima značajno je manja vjerojatno zato što komplikacije šećerne bolesti mogu biti zapreka za transplantaciju.

Naslov

FREQUENCY ANALYSIS OF DIFFERENT MICROBIOLOGICAL CAUSATIVE AGENTS OF PERITONITIS IN PATIENTS ON PERITONEAL DIALYSIS: SEASONAL VARIATIONS

Cilj

Materijali i metode

In this study, we have enrolled 252 PD patients who had their treatment done at University Hospital Centre Split from 2000 to 2020. In total, our patients had 327 episodes of acute peritonitis. For each episode of acute peritonitis, we have gathered data regarding microbiological causative agents using three different microbiological methods: catheter swab culture, hemoculture, and peritoneal dialysate culture. However, microbiological test results for every episode of acute peritonitis were not available because some patients were treated empirically, without microbiological confirmation of the acute peritonitis episode. Also, for each episode of acute peritonitis date of hospitalization was collected to analyze seasonal variations of microbiological results (Winter: December, January, February; Spring: March, April, May; Summer: June, July, August; Autumn: September, October, November).

Rezultat i zaključak

The results showed that the 10 most common test results covered 79% of all test results. The most common test results in descending order were coagulase-negative Staphylococcus sp., sterile culture, Streptococcus pyogenes, methicillin-resistant Staphylococcus aureus, methicillin-sensitive Staphylococcus epidermidis, Staphylococcus aureus, Escherichia coli, methicillin-resistant Staphylococcus epidermidis, Staphylococcus epidermidis, and Corynebacterium sp. The rest of 21% of the test results comprised 36 various microorganisms and microbial species. After analyzing the occurrence of microorganisms over different seasons, no difference has been found except for the Streptococcus sp. microorganism which has been significantly more prevalent during the winter. Although our results showed a statistically significant difference for only one out of 45 different microorganisms, these results should be taken into consideration for better prediction and anticipation of acute peritonitis in peritoneal dialysis patients, especially when considering the possible severity of such episodes.

Naslov

Epidemiologija hipertenzije i unos kuhinjske soli u Hrvatskoj – EH-UH 2 studija

Cilj

Materijali i metode

1) slijediti kliničko liječenje pacijenata uključenih u EH-UH 1 studiju; 2) ponovno napraviti novi generalni uzorak populacije u Hrvatskoj (EH-UH 2) s obzirom da je prvotno napravljen prije 20 godina i primjenjuje metode kako bi se utvrdila prevalencija, svijest, liječenje te kontrola HT i odredile promjene tijekom dvadesetogodišnjeg perioda; 3) odrediti unos kuhinjske soli, kalija i joda u 24h urinu. Upitnik i mjerenje krvnog tlaka provode medicinske sestre u domu pacijenata. Nakon toga, pacijenti se ispituju od strane projektnog tima. Mjere se krvni tlak, visina, težina, opseg struka, središnji krvni tlak, brzina pulsnog vala, ECG; krv se vadi natašte i uzima se uzorak drugog jutarnjeg urina te 24h urin; glukoza, lipidi, urična kiselina, Na, K, Ca, kreatinin te albuminuria.

Rezultat i zaključak

U prvoj godini ispitali smo 1313 pacijenta iz različitih hrvatskih županija. U određenim županijama testiranje je u potpunosti završeno, u pojedinim su kućna ispitivanja još u tijeku dok se u određenima tek očekuje početak provođenja studije. Prevalencija, liječenje i kontrola AH bit će određene isto kao i unos soli i joda. Rezultati ove studije će nam pomoći pri identifikaciji ključnih rizičnih faktora za razvoj AH i njihova veza s ishodima.

Naslov

UČINKOVITOST PROŠIRENE HEMODIJALIZE (HDx) U DIJALIZIRANIH BOLESNIKA OBOLJELIH OD COVIDA-19

Cilj

Materijali i metode

Od početka pandemije u OB Pula liječili smo 19 pacijenata na redovitom programu hemodijalize oboljelih od COVIDA-19. Od samog početka bolesti COVID-19 do završetka perioda infektivnosti (21 dan), kod svih pacijenata je bila upotrijebljena metoda proširene hemodijalize (HDx) uporabom dijalizatora Theranova 400 (Baxter), „medium cut off“ membrana. Trajanje HDx je bilo ograničeno na 3 sata po postupku, a kod svakog pacijenta je u prosjeku urađeno 9 tretmana.

Rezultat i zaključak

Liječenje proširenom hemodijalizom započeto je od samog početka PCR-om dokazane koronavirusne infekcije. Od 19 pozitivnih bolesnika, 8 (42%) bolesnika je imalo blažu kliničku sliku, dok je 11 (57%) bolesnika imalo umjereno tešku kliničku sliku sa razvojem intersticijske upale pluća. Nitko od liječenih bolesnika nije razvio tešku ili veoma tešku kliničku sliku. Tendencija pada upalnih parametara sa porastom limfocita zabilježena je nakon 3. do 5. tretmana HDx. Nakon 21. dana bolesti, 18 (94,73%) bolesnika je imalo potpuno kliničko izlječenje od COVIDA-19, dok je smrtni ishod zabilježen kod 1 bolesnika starije životne dobi (koji je preminuo od posljedica osnovne bolesti). Naša iskustva ukazuju na učinkovitost HDx u liječenju i mogućem sprječavanju razvoja teških oblika bolesti COVIDA-19.

Naslov

TAP BLOK I POSTAVLJANJE/VAĐENJE KATETERA ZA PERITONEJSKU DIJALIZU

Cilj

Materijali i metode

Retrospektivno smo analizirali sve pacijente KBC Rijeka s bubrežnim zatajenjem u kojih smo koristili TAP blok u postavljanju odnosno vađenju katetera za PD u periodu od lipnja 2011. godine do 31. kolovoza 2021. godine

Rezultat i zaključak

Tijekom desetgodišnjeg razdoblja u 80 bolesnika smo postavili, a u 22 bolesnika smo kateter za PD odstranili uz pomoć TAP bloka. TAP blok je bio uspješan u 73/80 (91,25%) bolesnika (postavljanje) odnosno 21/22 (95,45%) bolesnika (odstranjenje katetera). U ostalih bolesnika je bila prisutna bol na mjestu incizije te je tijekom zahvata primjenjena opća anestezija. U jednog bolesnika smo učinili bilateralni TAP blok te smo afunkcionalni kateter odstranili i na kontralateralnu stranu postavili novi. Nismo imali komplikacije vezane uz anesteziološki ili sam kirurški postupak. Regionalna anestezija može zamijeniti opću anesteziju u kirurškim postupcima vezanim uz kateter za PD. TAP blok je sigurna i efikasna metoda za postavljanje i vađenje katetera za PD.

Naslov

UTJECAJ IZOSTAVLJANJA OBROKA TIJEKOM HEMODIJALIZNOG POSTUPKA NA NUTRITIVNI STATUS BOLESNIKA LIJEČENIH HEMODIJALIZOM TIJEKOM COVID 19- PANDEMIJE

Cilj

Materijali i metode

Ispitanici su bili bolesnici koji su se liječili kroničnom HD tijekom ožujka 2019. , ožujka 2020. te ožujka 2021. godine. Za svakog ispitanika prikupljeni su podaci o dobi, spolu, tjelesnoj masi, tjelesnoj visini te je izračunat indeks tjelesne mase (ITM). Također prikupljeni su i laboratorijski pokazatelji nutritivnog statusa (albumin i kolesterol), C- reaktivni protein (CRP) te vrijednosti upitnika za procjenu nutritivnog statusa DMS (eng. Dialisis Malnutrition score) u ispitivanim intervalima.

Rezultat i zaključak

Istraživanje je provedeno na 55 HD bolesnika, 33 (60%) muškarca i 22 (40%) žene. Medijan dobi ispitanika bio je 71 (raspon od 58-80 godina). Rezultati ukazuju na statistički značajne razlike u vrijednostima albumina (P<0,001), kolesterola (P<0,001), ITM (p=0,040) i CRP-a (P=0,030) s obzirom na analizirane intervale. Nadalje, nađene su statistički značajno niže vrijednost kolesterola, ITM i CRP-a godinu dana nakon izostavljanja obroka tijekom HD. Međutim, nisu nađene statistički značajne promjene u vrijednostima DMS zbroja između promatranih intervala. U skupini ispitanika mlađih od 65 godina nađene su tijekom promatranih intervala značajne promjene u vrijednostima albumina (P<0,001), kolesterola (P=0,020) i CRP-a (P=0,005). Nadalje, nađene su statistički značajno više vrijednosti albumina i niže vrijednosti CRP-a godinu dana nakon izostavljanja obroka tijekom HD. Međutim, u skupini ispitanika starijih od 65 godina nađene su tijekom analiziranih intervala statistički značajne razlike u vrijednostima ukupnog kolesterola (P=0,007), ali nisu nađene statistički značajne razlike u vrijednostima albumina i CRP-a nakon izostavljanja obroka tijekom HD. U zaključku možemo reći kako je ukidanje obroka tijekom HD imalo negativan utjecaj na pojedine pokazatelje nutritivnog statusa u bolesnika liječenih HD (kolesterol i ITM), ali i pozitivan učinak na reaktante akutne upale (CRP) te kako su HD bolesnici starijih od 65 godina ugroženiji.

Naslov

Kako prepoznati proteinsko-energetsku pothranjenost

Cilj

Materijali i metode

Prikaz teme: Do proteinsko- energetske pothranjenost u bolesnika na kroničnom programu hemodijalize dolazi zbog kroničnih upala, uremijskih toksina, biokemijskih i metaboličkih poremećaja. Sama hemodijalize je katabolički događaj koji uz ostalo dovodi do gubitka proteina i povećanja potrošnje energije. Multidisciplinarni pristup uključuje: klinički pregled, biokemijsku procjenu, antropometrijsko ispitivanje i BMI, analizu bioelektrične impedancije, funkcionalni test i dnevnik prehrane. Od velike važnosti praćenja nutritivnog statusa i mogućih usporedbi u radu su različiti uputnici koji sadrže pitanja iz povijesti bolesti, o prehrambenim navikama, funkcionalnom statusu i biokemijskoj analizi. Metode zahtijevaju preciznost u izvođenju, dodatno vrijeme za provedbu i njihovu analizu.

Rezultat i zaključak

Zaključak: Nutritivni status je važan čimbenik koji utječe na ishod i oporavak bolesti. U bolesnika koji se liječe hemodijalizom važan je pravovremeni i redoviti nutritivni probir. Procjena uključuje i odabir najbolje metode otkrivanja te samo predviđanje uhranjenosti.

Naslov

Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom- prikaz slučajeva u Kliničkom bolničkom centru Rijeka

Cilj

Materijali i metode

Istraživanje je obuhvatilo 64 bolesnika (47 muškaraca i 17 žena) koji su u razdoblju od veljače 2021. godine do srpnja 2021. godine liječeni u KBC-u Rijeka. Prosječna dob bila je 50,47 ± 13,34 godina. Broj hospitaliziranih bolesnika bio je 38, dok je 26 bolesnika liječeno putem Dnevne bolnice Zavoda. U našem istraživanju pratili smo sljedeće vrijednosti: broj trombocita, serumski kreatinin, serumsku ureju i C-reaktivni protein (CRP). Na početku liječenja prosječan broj trombocita je bio 112,05 ± 80,97 x 109, a prosječna vrijednost serumskog kreatinina je bila 292,56 ± 242,85 μmol/L, serumske ureje 15,61 ± 10,37 mmol/L i CRP-a 75,32 ± 48,22 mmol/L. Na završetku liječenja prosječan broj trombocita je bio 295,61 ± 111,32 x 109, a vrijednost serumskog kreatinina bila je 148,78 ± 94,55 μmol/L, serumske ureje 8,99 ± 5,73 mmol/L i CRP- a 20,23 ± 17,40 mmol/L. Unutar mjesec dana od završetka liječenja prosječan broj trombocita je bio 292,97 ± 101,57 x 109, a vrijednost serumskog kreatinina bila je 91,93 ± 27,12 μmol/L, serumske ureje 6,29 ± 2,13 mmol/L i CRP-a 4,40 ± 5,90 mmol/L. Od navedenog broja bolesnika po završetku liječenja 55 bolesnika bilo je upućeno na ambulantnu kontrolu, dok devet bolesnika nije zahtijevalo daljnje ambulantno praćenje. U četvero bolesnika bilo je potrebno nadomjesno bubrežno liječenje hemodijalizom.

Rezultat i zaključak

U svih bolesnika koji su sudjelovali u našem istraživanju pratio se potpuni oporavak trombocitopenije i parametara bubrežne funkcije. Većina bolesnika bila je upućivana na redovite kontrole nefrologa.

Naslov

NUTRITIVNI STATUS BOLESNIKA LIJEČENIH HEMODIJALIZOM KAO PREDIKTOR KLINIČKOG ISHODA COVID-19

Cilj

Materijali i metode

U ovo retrospektivno istraživanje uključeno je 27 HD bolesnika pozitivnih na SARS-CoV-2 liječenih u Zavodu za nefrologiju KBC Osijek u razdoblju 25.2.2020.-1.8.2021.. Prema težini kliničke slike svrstani su u 5 kategorija (asimptomatska infekcija, blagi, srednje teški, teški i kritični oblik bolesti) te preminuli. Klinički je ishod definiran izlječenjem, poboljšanjem kliničkog statusa te smrću uzevši u obzir upalne parametre, duljinu hospitalnog liječenja te slikovne pretrage. Za procjenu nutritivnog statusa korišteni su NRS-2002 (nutrition risk score), BCM (body composition monitor), BMI (body mass index) te laboratorijski nutritivni parametri.

Rezultat i zaključak

Medijan dobi ispitanika je 65 godina (20-91), 70% (19) je muškaraca. 33% bolesnika je prema BMI normalne tjelesne mase, 22% imaju pretilost I stupnja, 19% prekomjernu tjelesnu masu, 14% pretilost II stupnja te po 4% je pothranjeno ili ima pretilost III stupnja. 44% je imalo asimptomatsku infekciju, 34% blagi, 11% srednje teški, 7% kritični te 4% teški oblik bolesti. 16 bolesnika je izliječeno, 6 poboljšanog kliničkog statusa dok je preminulo 5 bolesnika (18.5%). Bolesnici s višim vrijednostima CRP-a te duljim hospitalnim liječenjem su imali teži oblik COVID-19 s lošijim kliničkim ishodom kao i bolesnici višeg NRS-a (p < 0.05), kao što je i klinički ishod bolesnika teže kliničke slike bio lošiji (p < 0,001) dok se isto nije pokazalo analizirajući laboratorijske i antropometrijske nutritivne parametre, niti u skupini pothranjenih bolesnik s LTI (lean tissue index) < 10. percentile za referentnu populaciju. Vrijednosti NRS-a, BMI, BCM te laboratorijski parametri malnutricije nisu se pokazali pouzdanim prediktorima težine kliničke slike i ishoda COVID-19. Svakako je potrebno daljnje prospektivno praćenje te usporedba s rezultatima liječenja COVID-19 u drugim centrima.

Naslov

PRIKAZ UDŽBENIKA „SESTRINSKA SKRB U JEDNICI ZA DIJALIZU“

Cilj

Materijali i metode

Izrada sadržaja rada po poglavljima udžbenika

Rezultat i zaključak

Rezultati: Od 2019. godine udžbenik Sestrinska skrb u jedinici za dijalizu koristi kao propisano nastavno sredstvo za odgojno – obrazovni rad. Čitav udžbenik pisan je kao jedna cjelina koju objedinjuje izreka nepoznatog autora Onaj tko ne uči cjelinu spoznaje samo djelić stvarnosti. Udžbenik sadržajno opisuje anatomiju i fiziologiju mokraćnog sustava, akutno oštećenje bubrega (AOB), kroničnu bubrežnu bolest (KBB), sestrinsku skrb bolesnika oboljelih od AOB i KBB, jedinicu za dijalizu, vrste dijalize (akutnu, kroničnu i peritonealnu), vrste krvožilnih pristupa, zadaće medicinske sestre, provedbu dijalize i aseptične uvjete rada. Zaključak: Udžbenik uvelike olakšava poučavanje medicinskih sestara, potiče samoučenje i istraživanje te ga mogu koristiti sve medicinske sestre. Obzirom da su danas nefrološki bolesnici prisutni na svim razinama zdravstvene zaštite svim medicinskim sestrama preporučuje se korištenje udžbenika Sestrinska skrb u jedinici za dijalizu.

Naslov

POUČAVANJE KLINIČKE NASTAVE IZ PREDMETA „SESTRINSKA SKRB U JEDINICI ZA DIJALIZU“

Cilj

Materijali i metode

Metoda analize i sinteze, metoda deskripcije

Rezultat i zaključak

Rezultati: Od 2014. godine u srednjim školama za medicinske sestre provodi se klinička nastava iz izbornog predmeta Sestrinska skrb u jedinici za dijalizu, prema Strukovnom kurikulumu za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege. Poučavanje sestrinske skrbi u jedinici za dijalizu provodi se u trajanju od 68 sati u grupama od 8 do 10 učenika u specijaliziranim učionicama za zdravstvenu njegu te bolničkim jedinicama za dijalizu. Tijekom izvođenja kliničke nastave učenici usvajaju teorijske sadržaje iz anatomije i fiziologije, bolesti mokraćnog sustava, sestrinske skrbi bolesnika oboljelih od bolesti mokraćnog sustava, dijalize i sestrinske skrbi u jedinici za dijalizu te stječu kompetencije potrebne za rad s dijaliznim i bubrežnim bolesnicima. Prilikom izvođenja kliničke nastave primjenjuju se brojne nastavne metode. Od kojih, osobitu važnost imaju metode koje učenike potiču na razmišljanje i zaključivanje. Klinička nastava se, u svrhu utvrđivanja ostvarivosti odgojno obrazovnih ishoda vrednuje tijekom izvođenja kliničkih vježbi, te po završetku kliničke nastave. Zaključak: Danas, se klinička nastava provodi prema Strukovnom kurikulumu za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege iz 2011. godine, koji zahtjeva izmjene vezane uz nastavne cjeline i odgojno obrazovne ishode iz izbornog predmeta Sestrinska skrb u jedinici za dijalizu, te jasno definiranje kompetencija učenika po završetku nastave, a koji će biti ujednačeni u svim školama za medicinske sestre.

Naslov

Resurge of hypoxia-inducible factor in the treatment of anaemia in chronic kidney disease: current state and future trends

Cilj

Materijali i metode

Literature search was conducted using a PubMed database. Research articles containing relevant keywords [hypoxia inducible factor; chronic kidney disease; anaemia] were detected up to August 28, 2021. Time trend analysis was evaluated using a Mantel-Haenszel test of trend (linear-by-linear association) with a significance level set to P<0.05. All research articles were further stratified according to the study design and evaluated for HIF-related therapeutic molecules.

Rezultat i zaključak

A total of 117 research articles were published and indexed in the PubMed database during the period of November 12, 2007 to August 28, 2021. There is a significant trend in the number of published articles on this topic over the years, from 1 article in year 2007 to 30 articles in year 2021 (P<0.001) [Figure 2]. Out of the available articles, there were 11 Clinical Trials, 3 Meta-Analyses, 45 Reviews (including 4 Systematic Reviews), 3 Multicentric Studies, 1 Commentary, and 54 research articles with different study design [Figure 3]. The following molecules acting on the HIF pathophysiology were investigated in the available literature: Vadadustat (AKB6548), Roxadustat (FG4592), Enarodustat (JTZ951), Daprodustat (GSK1278863), Desidustat (ZYAN1), Molidustat (BAY85-3934), and DS-1093a (Daiichi Sankyo corp.). Conclusions: The HIF pathophysiology is increasingly investigated as therapeutic target of CKD-related anaemia. Available literature suggests a significant positive trend in research activity on this topic with different molecules. Future studies should guide clinical introduction and monitoring of these agents.

Naslov

Primjena Alteplaze kod tromboziranih dijaliznih katetera na kroničnoj dijalizi u razdoblju od 01.1.2018. do 30.6.2021.

Cilj

Materijali i metode

Istraživanjem protokola i dijalizne dokumentacije pacijenata prikazat ćemo statističku obradu učestalosti primjene Alteplaze kod svakog pojedinog pacijenta sa dijaliznim kateterom te učestalost u primjeni općenito kroz godine. Podatci koji će biti prikazani obuhvatit će razdoblje od 01.1.2018. do 31.6.2021.

Rezultat i zaključak

U KB Merkur na odjelu hemodijalize se pokazalo kako se pravilnom i pravovremenom upotrebom uvelike sprječava afunkcija dijaliznih katetera, dulji je vijek trajanja istih te se postižu optimalne kvalitete hemodijalize.

Naslov

Naše iskustvo u korištenju letermovira za liječenje infekcije rezistentnim citomegalovirusom u bolesnika s bubrežnim presatkom

Cilj

Materijali i metode

Ovaj rad predstavlja prikaz našeg iskustva u liječenju rezistentne CMV infekcije kod grupe bolesnika s bubrežnim presatkom.

Rezultat i zaključak

U našoj ustanovi, tri pacijenta s rezistentnom CMV infekcijom su liječena letermovirom sa zadovoljavajućim ishodima. Teška klinička slika i prisutni komorbiditeti dodatno kompliciraju liječenje ove grupe pacijenata. Sigurnosni profil letermovira je zadovoljavajuć. Rano prepoznavanje rezistentne CMV infekcije je ključno u liječenju bolesnika s bubrežnim presatkom. Letermovir predstavlja obećavajuću opciju za liječenje rezistentnog CMV.

Naslov

DEPRESIJA I NUTRITIVNI STATUS KOD PACIJENATA LIJEČENIH PERITONEJSKOM DIJALIZOM - SPOLNE RAZLIKE

Cilj

Materijali i metode

U istraživanje su uključena 24 bolesnika, starosti 54,9 godina (u rasponu 21–79 god), 12 žena i 12 muškaraca. Za procjenu depresije korišten je upitnik BDI ( Beck Depression Inventory – II) u kojem veća vrijednost označava prisutnost više depresivnih simptoma. Analiza sastava tijela učinjena je vaganjem bolesnika na Tanita MC780 Multifrequency segmentnom analizatoru sastava tijela. Za svakog bolesnika prikupljeni su podatci o dobi, spolu, tjelesnoj visini i težini (iz podataka je izračunat indeks tjelesne mase (ITM), duljini liječenja PD, broju zubi,te standardnim laboratorijskim parametrima.

Rezultat i zaključak

Žene su bile statistički značajno starije (p=0,049), imale statistički značajno više depresivnih simptoma – viši BDI zbroj (p=0,012), te značajno nižu vrijednost serumskog kreatinina (p=0.002). Iako nije bilo razlike u ITM, analiza sastava tijela je pokazala kako su žene imale statistički značajno više masnog tkiva izraženo u % (p=0.032) i kilogramima (0,001), statistički značajno manje mišićnog tkiva izraženo u % (p=0,013) i kilogramima (0,001). Muškarci su imali statistički značajno više vrijednosti serumskog kalija (0,018). Nije bilo statistički značajne razlike u duljini liječenja PD i drugim laboratorijskim parametrima. Žene liječene PD pokazuju više depresivnih simptoma, te imaju više masnog tkiva u sastavu tijela što ukazuje kako su žene na PD vulnerabilnije za razvoj proteinsko-energetske pothranjenosti. Iako nije bilo razilke u ITM, analiza sastava tijela je pokazala kako postoje značajne razlike s obzirom na sastav tijela. Buduća istraživanja na većem uzorku PD bolesnika trebala bi istražiti međusobnu povezanost između stupnja depresije i pretilosti među bolesnicima liječenih PD. Također, rezultati ukazuju kako analiza sastav tijela pruža bolji uvid u nutritivni status bolesnika liječenih PD.

Naslov

Adropin, krutost krvnih žila i završni produkti glikozilacije u bolesnika na hemodijalizi

Cilj

Materijali i metode

U pilot istraživanje uključeno je 38 bolesnika koji se dulje od 7 godina liječe kroničnom hemodijalizom u Kliničkom bolničkom centru Split, 3 x tjedno po 4 sata. Bolesnicima je izmjerena serumska vrijednost adropina koristeći ELISA metodu i komercijalno dostupne kitove. AGEs su očitane koristeći kožnu autoflorescenciju (SAF) koja je izmjerena koristeći AGE-čitač SU na podlaktici (DiagnOptics Technologies BV, Groningen, The Netherlands). AGE-čitačem određen je kardiovaskularni rizik za svakog pojedinog ispitanika prema AGEs vrijednostima i ispitanikovoj dobi. Sukladno dobivenim nalazima AGEs očitanja bolesnici su klasificirani u dvije skupine: prvu skupinu su, zbog malog uzorka, sačinjavali zajedno bolesnici sa zelenim, žutim i narančastim očitanjem i drugu skupinu bolesnici s crvenim očitanjem (kao najlošiji rezultat).

Rezultat i zaključak

U istraživanje je uključeno 18 muškaraca (47%) i 20 žena (52%), prosječne životne dobi 68 godina (min-maks: 49-85) godina. Medijan duljine kronične bubrežne bolesti je iznosio 27 (min-maks: 7-58) godina. Prosječna serumska vrijednost adropina je iznosila: medijan 4.03 ng/mL (IQR 3.42-4.62 ng/mL). Kod bolesnika u skupini 1 (N= 17) prema AGEs očitanju izmjerene su značajno niže vrijednosti adropina: 3.627 versus 4.162 ng/mL (P=0.049). U ispitivanoj skupini bilo je 6 dijabetičara i duplo češće su bili klasificirani u AGEs skupinu 2 (P=0.025). Bolesnicima iz skupine 2 je također značajno češće izmjerena viša krutost krvnih žila (PWV > 10 m/s) (P=0.036). Zaključak: Adropin je novi biljeg kardiovaskularnog statusa u bolesnika na hemodijalizi koji korelira sa stupnjem oksidativnog stresa i krutosti krvnih žila.

Naslov

PREHRANA BOLESNIKA S TRANSPLANTIRANIM BUBREGOM

Cilj

Materijali i metode

Neposredno poslijetransplantacijsko razdoblje obilježeno je izrazitim hiperkatabolizmom zbog velikoga kirurškog zahvata, uvođenja imunosupresijske terapije, posljedica prethodnog liječenja dijalizom, još neodgovarajuće funkcije presatka, infekcija i drugih komorbiditeta. U tom je stadiju nužna prehrana s visokim udjelom bjelančevina koja se često mora nadopuniti oralnim nutritivnim pripravcima. U kasnijim stadijima nakon transplantacije većina bolesnika ima problema s prekomjernom tjelesnom masom, poslijetransplantacijskom šećernom bolesti, acidozom, dislipidemijom, hiperkalcemijom i/ili hiperuricemijom. Nutritivni probir treba obavljati kao i u ostalih bolesnika s KBB-om. Nutritivno savjetovanje treba biti individualno prilagođeno potrebama i znanju bolesnika te dio standardnog protokola zbrinjavanja bolesnika nakon transplantacije bubrega. Kod većih metaboličkih problema treba zatražiti savjet nutricionista.

Rezultat i zaključak

U uspješnoj primjeni metoda nadomjesnog liječenja bubrega, veliku ulogu ima timski rad cjelokupnog medicinskog osoblja. Medicinska sestra je izravno u kontaktu s bolesnicima te je njezina uloga u skrbi o bolesnicima s KBB-om višestruka. Osim toga, medicinska sestra ima važnu edukativnu i savjetodavnu ulogu kojom olakšava bolesnicima i članovima njihove obitelji suočavanje s novonastalom situacijom i prihvaćanje iste.

Naslov

Uloga medicinske sestre u dijaliziranih bolesnika oboljelih od Covid-19 liječenih proširenom hemodijalizom (HDx)

Cilj

Materijali i metode

Od početka pandemije u OB Pula na liječenju smo imali devetnaest pacijenata oboljelih od Covid-19 i na njima smo primjenjivali proširenu hemodijalizu. Korišten je dijalizator teranova 400 (Baxter). Trajanje dijalize bilo je ograničeno na tri sata po postupku, a kod svakog pacijenta je u prosjeku određeno devet tretmana.

Rezultat i zaključak

Liječenje proširenom hemodijalizom započeli bi nakon ustanovljene infekcije PCR testom. Analizirajući podatke možemo zaključiti da je veći broj bolesnika imao blažu ili umjereno tešku kličničku sliku. Medicinske sestre, osim odrađivanja samog tretmana dijalize koji je za njih trajao i do pet sati zbog pripreme i dezinfekcije aparata, bile su i psihička podrška pacijentima.

Naslov

RAZVOJ PANUROTELIJALNOG KARCINOMA NAKON TRANSPLANTACIJE BUBREGA U BOLESNIKA S ENDEMSKOM NEFROPATIJOM

Cilj

Materijali i metode

U 76-godišnje bolesnice s EN je 2013. godine učinjena uspješna kadaverična transplantacija bubrega.

Rezultat i zaključak

Nakon transplantacije otkriven joj je površinski karcinom mokraćnoga mjehura koji je više puta liječen transuretralnim putem. Zbog pojave karcinoma u gornjem dijelu mokraćnoga sustava učinjena joj je i obostrana nefroureterektomija. Unatoč promjeni imunosupresivne terapije i kirurškom liječenju razvila se metastatska bolest uz letalni ishod tri godine po transplantaciji uz funkcionirajući presadak. U bolesnika s EN može doći do razvoja panurotelijalne bolesti, a posebno su ugroženi bolesnici u kojih je učinjena transplantacija bubrega. U ove skupine bolesnika vrlo je važna prijetransplantacijska obrada, kao i praćenje nakon transplantacije bubrega.

Naslov

UROLOŠKE KOMPLIKACIJE NAKON TRANSPLANTACIJE BUBREGA

Cilj

Materijali i metode

Retrospektivnim istraživanjem su bili obuhvaćeni svi bolesnici u Kliničkom bolničkom centru Rijeka u kojih je između 30. siječnja 1971. godine i 31. prosinca 2018. godine učinjena transplantacija bubrega.

Rezultat i zaključak

U promatranom razdoblju u našem transplantacijskom centru učinjeno je 1160 transplantacija bubrega. Urološke komplikacije imalo je ukupno 154 bolesnika (13,3%). Najčešće komplikacije su bile stenoza uretera u 52 bolesnika (4,5%), urinarna fistula u 50 bolesnika (4,3%), retencija urina u 23 bolesnika (1,9%) te urolitijaza u 8 bolesnika (0,7%). U većine bolesnika je provedeno kirurško liječenje. U zadnje vrijeme se značajno povećalo rješavanje uroloških komplikacija korištenjem minimalno-invazivnih metoda. U dvoje bolesnika (0,17%) je zbog uroloških komplikacija došlo do gubitka grafta, a u troje bolesnika (0,25%) su one dovele do smrtnog ishoda. Urološke komplikacije u našoj transplantacijskoj populaciji nisu česte. U bolesnika u kojih je potrebno kirurško liječenje endourološke metode predstavljaju danas inicijalnu metodu liječenja.

Naslov

PARVOVIRUS B19- SEROLOGICAL STATUS IN KIDNEY AND PANCREAS TRANSPLANT CANDIDATES – PRELIMINARY RESULTS OF A PILOT STUDY FROM THE HEPVIROTRANSPlANT PROJECT

Cilj

Materijali i metode

Patients who were transplanted (kidney or simultaneous kidney and pancreas) at Merkur University Hospital from January to July 2021, were included in the analysis. The serum samples were collected before the transplant. Parvovirus B19 IgG and IgM antibodies were performed using a commercial ELISA test (Euroimmun, Lübeck, Germany). Results were interpreted according to the manufacturer’s recommendations as follows: IgM ratio 1.1 positive; IgG RU/ml 5.5 positive. Detection of IgM antibodies indicated acute/recent infection.

Rezultat i zaključak

There were 18 patients , 44.4% male. Average age was 49.5 ±10.7 years. IgG seroprevalence was 76.9%. No acute/recent infections were detected. There was no difference in the mean age of seronegative and seropositive patients (49.0±16.6 vs. 48.6±11.7 years, t=0.759; p=0.462). No difference in the dialysis modality - hemodialysis vs. peritoneal dialysis (X2=0.389; p=0.533) was found. In addition, there was no association with dialysis duration (39.0±1.4 vs. 35.8±28.8 months, t=0.15; p=0.883). The parvovirus B19 seroprevalence is expectedly high among kidney and pancreas transplant candidates, but there are still 23.1% seronegative individuals who remain at risk for primary disease and severe manifestations. Further research should elucidate the potential role of parvovirus B19 screening in peri-transplant management.

Naslov

PARVOVIRUS B19- SEROLOGICAL STATUS IN KIDNEY AND PANCREAS TRANSPLANT CANDIDATES – PRELIMINARY RESULTS OF A PILOT STUDY FROM THE HEPVIROTRANSPlANT PROJECT

Cilj

Materijali i metode

Patients who were transplanted (kidney or simultaneous kidney and pancreas) at Merkur University Hospital from January to July 2021, were included in the analysis. The serum samples were collected before the transplant. Parvovirus B19 IgG and IgM antibodies were performed using a commercial ELISA test (Euroimmun, Lübeck, Germany). Results were interpreted according to the manufacturer’s recommendations as follows: IgM ratio 1.1 positive; IgG RU/ml 5.5 positive. Detection of IgM antibodies indicated acute/recent infection.

Rezultat i zaključak

There were 18 patients , 44.4% male. Average age was 49.5 ±10.7 years. IgG seroprevalence was 76.9%. No acute/recent infections were detected. There was no difference in the mean age of seronegative and seropositive patients (49.0±16.6 vs. 48.6±11.7 years, t=0.759; p=0.462). No difference in the dialysis modality - hemodialysis vs. peritoneal dialysis (X2=0.389; p=0.533) was found. In addition, there was no association with dialysis duration (39.0±1.4 vs. 35.8±28.8 months, t=0.15; p=0.883). The parvovirus B19 seroprevalence is expectedly high among kidney and pancreas transplant candidates, but there are still 23.1% seronegative individuals who remain at risk for primary disease and severe manifestations. Further research should elucidate the potential role of parvovirus B19 screening in peri-transplant management.

Naslov

50 GODINA TRANSPLANTACIJE BUBREGA U RIJECI I HRVATSKOJ

Cilj

Materijali i metode

.

Rezultat i zaključak

Klinika za urologiju je Referentni centar Ministarstva zdravstva za transplantaciju bubrega i članica je Eurotransplanta od 2007. godine što je značajno unaprijedilo transplantacijski program. Naša Klinika posebno je posvećena uvođenju novih metoda. U zadnjih petnaest godina učinjeno je presađivanje potkovičastog bubrega, ortotopna transplantacija, transplantacija korištenjem urinarnih derivacija, transplantacija dječjih bubrega, transplantacija bubrega u Jehovinih svjedoka, dvostruka transplantacija bubrega… Svi navedeni postupci su po prvi puta u Republici Hrvatskoj učinjeni u KBC-u Rijeka. U poslijeoperacijskom praćenju presatka i dijagnostici mogućih komplikacija, značajno mjesto zauzima ultrazvuk. U rješavanju komplikacija koriste se različiti minimalno-invazivni zahvati, prvenstveno iz područja endourologije. Multidisciplinarna suradnja medicinskog i nemedicinskog osoblja svih profila koja uključuje adekvatnu prijeoperacijsku pripremu primatelja, postupak transplantacije te poslijetransplantacijsko praćenje bolesnika i rano otkrivanje mogućih komplikacija, presudna je za uspjeh transplantacije. Transplantacija je izvanredan iskorak u liječenju pacijenata s bubrežnom insuficijencijom pomoću kojega su se unaprijedili životi tisućama pacijenata. Naša je zadaća taj program nastaviti, unaprijediti i predati budućim generacijama.

Naslov

VASCULAR ACCESS RELATED INFECTION RATE AMONG HEMODIALYSIS PATIENTS IN SETTING OF A PANDEMIC – WHAT COVID-19 HAS TAUGHT US

Cilj

Materijali i metode

In this retrospective cohort study we investigated rate of BSI in outpatients receiving hemodialysis in University Hospital Center Rijeka, Croatia, from March to September of 2020, during the SARS-CoV-2 pandemic. Preventive strategies consisted of initial patient triage upon arrival in hemodialysis center, obligatory surgical or cloth masks and shoe covers for both staff and patients, as well as frequent hand disinfection with 70% ethanol solution, especially after arrival at center and direct or indirect contact with other patients. If a patient was deemed potentially infected with SARS-CoV-2, he or she received hemodialysis in the isolation unit until PCR test results were obtained.

Rezultat i zaključak

Total of 144 patients were included in study. 71 patients (49,3%) had arteriovenous fistula (AVF) as vascular access, 28 (19,4%) had tunneled central venous catheter (CVC), while 45 (31,3%) had non-tunneled CVC. Median age was 72 and 109 (75.7%) of patients were ≥65 years old. We detected 11 vascular access related BSI. Out of those 11 cases, 4 patients had AVF and other 7 patients had CVC (RR = 1.70). 9 out of 11 (81.8%) patients with BSI had been in older age group of 65 and over (RR = 1.44). Center’s BSI incidence was 7,6%, which indicated that incidence had doubled from previously recorded 3,5% in period from November 2009 to February 2012. CONCLUSION: Strict epidemiological measures did not improve rate of vascular access related BSI. Documented higher incidence than in previously reported period could be attributed to higher prevalence of central venous catheter usage and increasing age of hemodialysis patients.

Naslov

Comparison of old and new anthropometric measurements and their correlation with blood pressure parameters and renal outcomes in diabetic hypertensive patients

Cilj

Materijali i metode

This study included 106 participants who underwent nephrologist consultation. All patients had type 2 diabetes mellitus and arterial hypertension. Blood pressure parameters were obtained using the Agedio B900 device, while body composition parameters were measured using the Tanita C780 MultiFrequency segmental body composition analyser.

Rezultat i zaključak

Old anthropometric measurements (body mass index, waist circumference, mid-upper arm circumference) showed significant correlation to blood pressure parameters, while significant correlation was found between new methods of measurement (waist-to-height ratio, BIA parameters) and renal outcomes. Moreover, significant correlation was found between the old and new anthropometric measurements. All indicators of obesity deserve their place in clinical medicine for they all show significant correlation to important clinical outcomes related to arterial hypertension and chronic kidney disease, risk factors for cardiovascular diseases, the leading cause of global mortality.

Naslov

PERFORACIJA CRIJEVA USLIJED PSEUDOMEMBRANOZNOG KOLITISA U TRANSPLANTIRANE BOLESNICE-PRIKAZ SLUČAJA

Cilj

Materijali i metode

U radu smo prikazali 57-godišnju bolesnicu s urađenom preemptivnom transplantacijom kadaveričnog bubrega i s uredno funkcionirajućim graftom. Uzrok bubrežnog otkaza je bila policistična bolest bubrega. Po urađenoj transplantaciji liječena je zbog influenze tipa A komplicirane lijevostranom upalom pluća te zbog opetovanih upala mokraćnih puteva. U travnju 2020. godine je po isključenju SARS CoV-2 infekcije hospitalno liječena zbog leukopenije i febriliteta s nemogućnošću gutanja i stridoroznim disanjem, a u sklopu dokazane CMV bolesti. Klinički tijek se komplicirao opetovanim mokraćnim infekcijama rezistentnim bakterijskim sojevima te non-albicans candida sepsom, sa supresijom koštane srži i pratećim neurološkim komplikacijama.

Rezultat i zaključak

Nakon provedenog višelinijskog empirijskog i ciljanog liječenja i kliničkog oporavka uslijedilo je povišenje tjelesne temperature, uz jake bolove u trbuhu i proljevaste stolice, s razvojem kliničke slike akutnog abdomena unatoč provedenoj terapiji. Pacijentici je urađen hitni operativni zahvat-desnostrana hemikolektomija s izvedenom ileostomom i transverzostomom. Patohistološkom dijagnostikom uzorka crijeva se dokaže pseudomembranozni kolitis. Uz daljnje konzervativno liječenje dolazi do kliničkog oporavka. Tjedan dana po otpustu hospitalizira se pod kliničkom slikom epileptičkog statusa refraktornog na terapiju; smrtni ishod nastupa kao posljedica septičkog šoka.

Naslov

INFORMATIČKO RIJEŠENJE ZA MONITORIRANJE PACIJENATA NA APARATIMA ZA HEMODIJALIZU

Cilj

Materijali i metode

Materijali za korištenje pogramskog riješenja i praksa

Rezultat i zaključak

Implementacija informatičkog sustava omogućuje bolji monitoring pacijenta ,bolje vođenje administracije te naknadnu analizu podataka u svrhu unaprijeđenja tretmana dijalize.

Naslov

Sex differences in anthropometric, body composition and blood pressure parameters in diabetic hypertensive patients

Cilj

Materijali i metode

106 hypertensive diabetic patients, 66 men and 40 women, aged 69.5 years were included. For each patient laboratory parameters, data about age, sex, and anthropometric parameters were collected and body mass index was calculated. The Agedio B900 device was used for the measurement of peripheral and central BP and Tanita MC780 Multi Frequency segmental body composition analyzer was used to analyze body mass composition parameters.

Rezultat i zaključak

Body fat levels were significantly higher in women compared to the levels of male participants (35.8 vs. 22.3, P<0.001). Central arterial pressure parameters and body composition parameters showed a significant positive correlation in women. On the other hand, male participants had higher body mass followed by higher levels of lean mass and skeletal muscle mass. Moreover, our results showed that men had significantly higher creatinine levels than women (148 (110 - 226.3) vs. 107 (76 - 142), P < 0.001). The results of this study showed differences in body mass composition between the sexes and confirmed the correlation of these measurements with BP parameters. Older women with AH and T2DM are a vulnerable group of patients at increased risk of cardiovascular events and more preventive steps should be taken to protect their health.

Naslov

INFORMATIČKO RIJEŠENJE ZA MONITORIRANJE PACIJENATA NA APARATIMA ZA HEMODIJALIZU

Cilj

Materijali i metode

Materijali za korištenje pogramskog riješenja i praksa

Rezultat i zaključak

Implementacija informatičkog sustava omogućuje bolji monitoring pacijenta ,bolje vođenje administracije te naknadnu analizu podataka u svrhu unaprijeđenja tretmana dijalize.

Naslov

ANALYSIS OF PHOSPHATE INTAKE IN PEROTNEAL DIALYSIS PATIENTS

Cilj

Materijali i metode

It was analysed twenty patients on peritoneal dialysis in the Center for Peritoneal and hemodialysis Leonišče, University Clinical Centre of Ljubljana, with the purpose to detect energy and nutritional intake, especially protein and phosphorus intake. A food propensity questionnaire has been carried out with three unannounced 24-hour dietary recalls per participant through a web-based application and picture book in three months period. Body composition was measured with bioimpedance spectroscopy and biochemical blood tests were performed.

Rezultat i zaključak

The average caloric intake of 20 patients was (25,6 ± 6,7) kcal/kg of body weight per day, dialysate included; average protein intake was (0,9 ± 0,3) g/kg body weight per day. They were inadequate according to the dietary recommendations for dialysis patients on peritoneal dialysis. The average intake of analysed micro-nutrients (K, P, Na) corresponds to the recommendations for dialysis patients which is surprising according to high levels of serum phosphorus (1,6 ± 0,4 mmol/L) and intact parathyroid hormone ((450 ± 393) ng/L). These levels are associated with hyperphosphatemia and secondary hyperparathyroidism. Phosphorus intake was moderate to strongly correlated with the dietary energy intake (p = 0,0001). The correlation between dietary phosphorus intake and serum phosphorus was insignificant (p = 0,509). According to the dietary report, the intake of protein was 60% animal and 40% plant. The ratio of protein intake versus dietary phosphorus was (16 ± 3,6). Inorganic phosphates from additives were not detected due to a lack of information in the database. It needed more studies about the nutritional intake of peritoneal dialysis with dietitian assessment and therapy.

Naslov

ANALYSIS OF PHOSPHATE INTAKE IN PERITONEAL DIALYSIS PATIENTS

Cilj

Materijali i metode

It was analysed twenty patients on peritoneal dialysis in the Center for Peritoneal and hemodialysis Leonišče, University Clinical Centre of Ljubljana, with the purpose to detect energy and nutritional intake, especially protein and phosphorus intake. A food propensity questionnaire has been carried out with three unannounced 24-hour dietary recalls per participant through a web-based application and picture book in three months period. Body composition was measured with bioimpedance spectroscopy and biochemical blood tests were performed.

Rezultat i zaključak

The average caloric intake of 20 patients was (25,6 ± 6,7) kcal/kg of body weight per day, dialysate included; average protein intake was (0,9 ± 0,3) g/kg body weight per day. They were inadequate according to the dietary recommendations for dialysis patients on peritoneal dialysis. The average intake of analysed micro-nutrients (K, P, Na) corresponds to the recommendations for dialysis patients which is surprising according to high levels of serum phosphorus (1,6 ± 0,4 mmol/L) and intact parathyroid hormone ((450 ± 393) ng/L). These levels are associated with hyperphosphatemia and secondary hyperparathyroidism. Phosphorus intake was moderate to strongly correlated with the dietary energy intake (p = 0,0001). The correlation between dietary phosphorus intake and serum phosphorus was insignificant (p = 0,509). According to the dietary report, the intake of protein was 60% animal and 40% plant. The ratio of protein intake versus dietary phosphorus was (16 ± 3,6). Inorganic phosphates from additives were not detected due to a lack of information in the database. It needed more studies about the nutritional intake of peritoneal dialysis with dietitian assessment and therapy.

Naslov

SIMULTANA HEMOPERFUZIJA I HEMODIJALIZA U BOLESNIKA NA KRONIČNOJ HEMODIJALIZI U LIJEČENJU KRONIČNIH UREMIJSKIH SIMPTOMA

Cilj

Materijali i metode

U našoj jedinici za dijalizu učinjeno je 19 kombiniranih tretmana kod 5 bolesnika. Indikacije su bile uremijski svrbež, refraktorna hipertenzija, hiperfosfatemija, teški sekundarni hiperparatireoidizam. Koristili smo adsorber HA130 (Jafron, Zhuhai City, Kina) koji smo postavili u seriju prije dijalizatora. U periodu od 2 mjeseca pratili smo promjene krvnog tlaka, fosfora, paratireoidnog hormona, C-reaktivnog proteina i intenziteta svrbeža, te pojavu eventualnih komplikacija.

Rezultat i zaključak

U tri bolesnika došlo je do bolje kontrole sistoličkog tlaka u odnosu na početne vrijednosti. Niže vrijednosti fosfora i C-reaktivnog proteina zabilježene su u 4 bolesnika, a paratireoidnog hormona u jednog. Značajno smanjenje svrbeža imao je jedan bolesnik. U tri tretmana došlo je do zgrušavanjea krvi u adsorberu i dijalizatoru usprkos povećanoj dozi heparina od 40 do 75%. Prema našim prvim iskustvima možemo zaključiti da su rezultati u skladu s rezultatima objavljenih kliničkih studija koje su dokazale učinkovitost adsorbera HA130 u smanjenju uremičkih simptoma u bolesnika na kroničnoj hemodijalizi. Obzirom na pojavu zgrušavanja i potrebu za većim dozama heparina tijekom kombiniranog tretmana smatramo da su potrebna daljna multicentrična randomizirana kontrolirana ispitivanja za provjeru rizika i koristi te terapije. Također, budući da je do sada većina kliničkog iskustva stigla iz Kine, daljnje studije trebale bi bolje definirati kriterije za početak i trajanje terapije u bolesnika na kroničnoj hemodijalizi.

Naslov

Seroprevalencija SARS-CoV-2 nakon transplantacije jetre i bubrega u Hrvatskoj

Cilj

Materijali i metode

Početkom drugog pandemijskog vala, od rujna do studenoga 2020. godine provedeno je presječno istraživanje seroprevalencije na COVID-19 u odrasloj populaciji primatelja bubrega (PB; n = 232) i jetre (PJ; n = 280). Uzorci seruma početno su testirani na SARS-CoV-2 IgG protutijela pomoću komercijalnog imunoenzimskog testa (ELISA; Vircell Microbiologists, Granada, Španjolska). Svi pozitivni uzorci dodatno su potvrđeni su testom neutralizacije virusa (VNT). Podaci o rizičnoj izloženosti i simptomima povezanim s COVID-19 prikupljeni su putem upitnika.

Rezultat i zaključak

Seroprevalencija ukupne kohorte iznosila je 20,1% (ELISA) odnosno 3,1% (VNT). Neutralizacijska (NT) protutijela razvilo je 15,6% anti-SARS-CoV-2 ELISA IgG pozitivnih osoba. Razlika u seropozitivnosti između PB i PJ skupine nije bila statistički značajna (ELISA 19,0% naspram 21,1%; P = 0,554; VNT 2,6% naspram 3,6%; P = 0,082). Ukupna seroprevalencija u VNT bila je viša u osoba koje su navele sudjelovanje u velikim događajima u zajednici (5,9% naspram 1,0%; P = 0,027), kao i u pacijenata koji su naveli simptome povezane s COVID-19 u posljednjih šest mjeseci. Osim toga, simptomatski VNT pozitivni bolesnici imali su značajno više (P = 0,031) titrove NT protutijela (medijan 128, IQR = 32-128) u usporedbi s asimptomatskim bolesnicima (medijan 16, IQR = 16-48). Ovo je istraživanje pokazalo da je 15,6% anti-SARS-CoV-2 ELISA pozitivnih primatelja razvilo NT antitijela koja ukazuju na zaštitni imunitet. Potrebne su daljnje studije kako bi se odredila dinamika NT protutijela i trajanje imuniteta na COVID-19 u imunokompromitiranih bolesnika, kao što su primatelji bubrega i jetre.

Naslov

Persistent multiple post-COVID complications in a 16 years old girl with chronic kidney disease

Cilj

Materijali i metode

Case: We report on a 16-years old girl on peritoneal dialysis for the past 10 years. A kidney transplant was performed at the age of eight years, complicated by early graft loss. The further course was characterized by many CKD related comorbidities. In December 2020 she was diagnosed with COVID-19 infection (confirmed by PCR testing) that initially presented with fever and pneumonia. After seven days confusion and involuntary body movements developed. Electroencephalography showed encephalopathic pattern. Treatment with phenobarbital was initiated which resulted with moderate improvement of encephalopathy. Nevertheless, paroxysmal involuntary leg movements as well as sleep disturbance, memory and mood problems are still present. In the following months she gradually developed other multisystem disorders. Three months post-COVID she developed hidradenitis suppurativa unresponsive to antibiotic treatment and isotretinoin that finally improved after adalimumab introduction. Pericarditis was diagnosed five months post-COVID and successfully treated with nonsteroidal anti-inflammatory drugs and intravenous immunoglobulin. Furthermore, the most severe of her post-COVID disorders was refractory hypertension with blood pressure (BP) exceeding 200/100 mmHg. After exclusion of dialysis inefficacy, Schellong test was performed showing systolic and diastolic BP drops of >30%. Quantitative autonomic nervous system testing confirmed adrenergic score 4 and cardiovagal score 1 leading to diagnosis of orthostatic dysregulation with pronounced supine hypertension.

Rezultat i zaključak

Conclusions: There is a growing body of literature describing post-COVID complications in children with severe chronic diseases. In order to understand complex underlying pathophysiological mechanism further investigations and follow-up will be required in future.

Naslov

Komplikacije bubrežne bolesti- Sestrinski prikaz slučaja

Cilj

Materijali i metode

Pregled literature, i anamneze pacijentice

Rezultat i zaključak

Pacijentica, '65. godište, hospitalizirana je 2021. godine zbog planiranog odstranjenja peritonejskog katetra, s od ranije poznatom koronarnom bolesti, implatiranom mehaničkom aortnom valvulom i kroničnom bubrežnom bolesti u terminalnom stadiju. Operativni zahvat ekstirpacije peritonejskog katetera je učinjen, te je neposredno postoperativno pacijentica bez neposrednih komplikacija. Idući dan nakon zahvata pacijentica je razvila akutni koronarni sindrom (NSTEMI), te je prema mišljenju kardiologa, uslijed niskog arterijskog tlaka nakon redovitog postupka HD premještena u Koronarnu jedinicu Klinike radi konzervativnog liječenja. Po stabilizaciji je premještena na odjel nefrologije, s preporukom za: terapiju, kardiološku kontrolu, te ambulantnu MSCT koronarografiju. Zbog povišenih upalnih parametara liječena je ciprofloksacinom. S obzirom na prisutne kožne promjene ekstremiteta, rađena joj je biopsija ulkusa desne potkoljenice. Tijekom boravka na klinici provedeni su redoviti postupci hemodijalize urednog tijeka. Od sestrinskih dijagnoza, za vrijeme boravka na odjelu nefrologije, pacijentica je imala: Visok rizik za infekciju, Smanjena mogućnost brige za sebe-osobna higijena, te Smanjena mogućnost brige za sebe- eliminacija. Pacijentica se otpušta kući, dana 15.3.2021. s preporukom terapije prema odredbi liječnika, te s preporukama za nastavak postupka daljnje hemodijalize.

Naslov

ORALNO HIGIJENSKE NAVIKE i DENTALNI STATUS BOLESNIKA LIJEČENIH HEMODIJALIZOM – RAZLIKE S OBZIROM NA DULJINU LIJEČENJA HEMODIJALIZOM

Cilj

Materijali i metode

Za svakog ispitanika zabilježeni su podaci o dobi, spolu, laboratorijskim nalazima, duljini liječenja HD te je ispunjen upitnik oralno-higijenskih navika koji sadrži pitanja o učestalosti odlaska liječniku dentalne medicine, učestalost pranja zubi, uporabi sredstava za oralnu higijenu (zubni konac, vodica za ispiranje usne šupljine, postojanju neugodnog zadaha te boli i osjetljivosti zubi, klimanju i pomicanju kao i gubitku zubi). S obzirom na duljinu liječenja HD bolesnici su podijeljeni u tri skupine: oni koji se liječe 5 godina.

Rezultat i zaključak

U istraživanje su uključena 62 bolesnika, medijan (IQR) dobi 72 (18) godina, 40 (64.5%) muškaraca, 22 žene (35.5%). Nadalje, 12 (19,4 %) bolesnika je liječeno HD 5 godina. Postoje statistički značajne razlike u broju bolesnika kojima se klimaju zubi s obzirom na duljinu liječenja HD (p= 0,012), statistički značajno manje se klimaju zubi u skupini koja se liječi HD dulje od 5 godina. Nadalje, nađena je pozitivna korelacija između broja neutrofila (r=0,271, p=0,038), krvarenja prilikom četkanja (r=0,276, p=0,030) te boli i osjetljivosti zuba (r=0,256, p=0,045) sa klimanjem i pomicanjem zubi. Također, nađena je negativna korelacija između duljine liječenja HD i klimanja i pomicanja zubi (r=-0,376, p=0,003). Prikazani rezultati ukazuju na razlike u oralno-higijenskim navikama i dentalnom statusu s obzirom na duljinu liječenja HD.

Naslov

KIDNEY TRANSPLANTATION FROM A DECEASED DONOR WITH STREPTOCOCCAL MENINGITIS

Cilj

Materijali i metode

Case report.

Rezultat i zaključak

Male patient, 35 years old, was admitted in intensive care due to coma. He had history of earache, headache, dizziness and high fever. He had respiratory arrest at emergency department and reanimation was performed for 10 minutes. He was diagnosed with bacterial meningoencephalitis. A cerebrospinal fluid culture was positive Streptococcus pneumonia, while two blood cultures, a urine culture, and sputum culture were negative for any pathogen. He had no chronic or other illnesses in history, with no history of drug abuse, and known penicillin allergy. He was treated with vancomycin and meropenem. Despite the treatment, the condition worsened and on the tenth day of hospitalization, brain death was diagnosed. At the time of assessment, donor was afebrile with normal white cell count and C-reactive protein, with good urine output. Abdomen ultrasonography, chest radiography, viral markers, urine examination were unremarkable, so he was accepted as a donor. Both kidneys, heart and liver were allocated. One kidney was allocated for patient in our center. Recipient was 42 years old, with confirmed Alport syndrome, on chronic hemodialysis regimen for one year. He was treated with intravenous amoxicillin with clavulanic acid in prophylaxis for two weeks after transplantation with standard immunosuppressive protocol (basiliximab, tacrolimus, MMF and steroid), without any infection in the follow up period. Careful selection and management of brain-dead deceased donors who died from an infectious cause may have an important role in expanding the donor pool, to decrease the number of patients on transplantation waiting lists.

Naslov

MOŽEMO LI POBOLJŠATI NUTRITIVNI STATUS BOLESNIKA LIJEČENIH HEMODIJALIZOM?

Cilj

Materijali i metode

U istraživanje je uključen 121 bolesnik liječen HD, 44 žene i 77 muškaraca. Nadalje, 28 (25%) bolesnika je bilo starije od 75 godina. Svakom bolesniku je dat upitnik koji je sadržavao pitanja o dobi, spolu, postojanju promjena apetita i okusa, o pridržavanju uputa o dijeti (unosu kalija, tekućine i fosfora), o pripremi obroka, uzimanju terapije te o samoprocijeni stanja zubala.

Rezultat i zaključak

88 (72.7%) bolesnika je samo ispunilo anketu. 25 (20,7%) bolesnika se pridržava dijetetskih uputa u potpunosti, 25 (20,7%) bolesnika se u potpunosti pridržava preporučenih uputa o unosu tekućine. Mlađi ispitanici iskazuju veću informiranost o važnosti kontrole unosa fosfora u organizam u usporedbi sa starijim bolesnicima (p=0,013). Također, mlađi bolesnici iskazuju veću informiranost o važnosti unosa kalija (p=0,025). Rezultati ukazuju kako 34 (28.1%) bolesnika samo priprema obrok, dok 68 (56, 2%) bolesnika samo uzima terapiju. Nadalje, 42 (34,7%) bolesnika imaju smanjen apetit, 35 (28,9%) ima promjene okusa, dok 22 (19,6%) osjeća povremeno mučninu. 62 (55,4%) bolesnika nije zadovoljno svojim stanjem zubala. Rezultati navedenoga istraživanja pokazuju kako je visoka učestalost čimbenika rizika koji su povezani sa nastankom PEP. Također, razumijevanje datih uputa je lošije od strane starijih bolesnika, a značajan broj bolesnika ovisi o skrbi drugih članova obitelji. Potrebna je kontinuirana edukacija bolesnika i članova obitelji, redovite kontrole statusa usne šupljine kako bi se poboljšala suradljivost u pridržavanju datih uputa te smanjila učestalost čimbenika rizika odgovornih za razvoj i progresiju PEP u HD bolesnika.

Naslov

NUTRITIONAL STATUS IN DALMATIAN KIDNEY TRANSPLANT RECIPIENTS - DIFFERENCES ACCORDING TO DIALYSIS DURATION BEFORE KIDNEY TRANSPLANTATION

Cilj

Materijali i metode

116 KTRs, 65 (56%) male and 51 (44%) female mean age 58.78 years with functioning transplanted kidney were included. Body composition was assessed using Tanita MC-780 Multi Frequency Segmental Body Analyzer for each study subject and data about fat mass (kg), fat mass (%), fat free mass (kg), visceral fat, muscle mass (kg), skeletal muscle mass (kg), skeletal muscle mass (%), body mass (kg) and phase angle was collected. Also, data about weight and height are collected and body mass index (BMI) was calculated. Also, laboratory data are collected. Therefore, KTRs are dived in three categories according to dialysis duration before KTX ( 5 years).

Rezultat i zaključak

22 (26.5%) KTRs were treated with dialysis < 1 year, 39 (47 %) were treated with dialysis 1-5 years and 22 (26.5%) were treated more than 5 years prior KTX. Statistically significant difference among groups are found in body weight (78.4 (17.3) vs. 81.2 (17.1) vs. 70.5 (12.2), p=0.022), BMI (27.75 (3.77) vs. 26.28(3.83) vs. 24.75(3.15), p=0.005) and phase angle (5.2(1) vs. 5.3 (1) vs. 4.8 (1.35), p=0.041). Statistically significant difference in other parameters between groups were not found. In conclusion, our results are pointing to an association between dialysis duration before TX and post- transplantation nutritional status in Dalmatian KTRs.

Naslov

NUTRITIONAL STATUS IN DALMATIAN KIDNEY TRANSPLANT RECIPIENTS - DIFFERENCES ACCORDING TO DIALYSIS DURATION BEFORE KIDNEY TRANSPLANTATION

Cilj

Materijali i metode

116 KTRs, 65 (56%) male and 51 (44%) female mean age 58.78 years with functioning transplanted kidney were included. Body composition was assessed using Tanita MC-780 Multi Frequency Segmental Body Analyzer for each study subject and data about fat mass (kg), fat mass (%), fat free mass (kg), visceral fat, muscle mass (kg), skeletal muscle mass (kg), skeletal muscle mass (%), body mass (kg) and phase angle was collected. Also, data about weight and height are collected and body mass index (BMI) was calculated. Also, laboratory data are collected. Therefore, KTRs are dived in three categories according to dialysis duration before KTX ( 5 years).

Rezultat i zaključak

22 (26.5%) KTRs were treated with dialysis < 1 year, 39 (47 %) were treated with dialysis 1-5 years and 22 (26.5%) were treated more than 5 years prior KTX. Statistically significant difference among groups are found in body weight (78.4 (17.3) vs. 81.2 (17.1) vs. 70.5 (12.2), p=0.022), BMI (27.75 (3.77) vs. 26.28(3.83) vs. 24.75(3.15), p=0.005) and phase angle (5.2(1) vs. 5.3 (1) vs. 4.8 (1.35), p=0.041). Statistically significant difference in other parameters between groups were not found. In conclusion, our results are pointing to an association between dialysis duration before TX and post- transplantation nutritional status in Dalmatian KTRs.

Naslov

NUTRITIONAL STATUS IN DALMATIAN KIDNEY TRANSPLANT RECIPIENTS - DIFFERENCES ACCORDING TO TIME SINCE KIDNEY TRANSPLANTATION

Cilj

Materijali i metode

116 KTRs, 65 (56%) males, mean age 58.78 years with functioning transplanted kidney were included. Body composition was assessed using Tanita MC-780 Multi Frequency Segmental Body Analyzer for each study subject and data about fat mass (kg), fat mass (%), fat free mass (kg), visceral fat, muscle mass (kg), skeletal muscle mass (kg), skeletal muscle mass (%), body mass (kg) and phase angle was collected. Also, data about weight and height are collected and body mass index (BMI) was calculated. Middle upper-arm circumference and waist circumference were measured. Also, laboratory data are collected. Therefore, according to time since KTX patients are divided in three categories: (10 years).

Rezultat i zaključak

65 KTRs were transplanted less than 5 years, 22 KTRs were transplanted in range 5-10 years and 23 KTRs were transplanted more than 10 years. Statistically significant difference among groups were found in body weight (80.1 (22.33) vs. 76.6 (17.65) vs. 68.05 (19.45), p=0.024), BMI (27.11 (4.12) vs. 26.26 (3.4) vs. 24.61 (3.64), p=0.012), waist circumference ( 101.85 ( 12.74) vs. 98.47 (11.8) vs. 94.68 (14.41), p=0.036), phase angle ( 5.3 (1.08) vs. 5(1) vs. 4.8 (0.72)), p=0.012) and serum albumin level ( 43 (5) vs. 43 (3) vs. 41 (4), p=0.021). Statistically significant difference in other parameters between groups were not found. These results emphasize the need for structured nutritional approach to prevent obesity in this population with special accent on first 5 years after KTX.

Naslov

RAZLIKE U ORALNO-HIGIJENSKIM NAVIKAMA IZMEĐU BOLESNIKA S KRONIČNOM BUBREŽNOM BOLESTI, BOLESNIKA LIJEČENIH HEMODIJALIZOM I BOLESNIKA LIJEČENIH PERITONEJSKOM DIJALIZOM

Cilj

Materijali i metode

Za svakog ispitanika zabilježeni su podaci o dobi, spolu, laboratorijskim nalazima, te je ispunjen upitnik oralno-higijenskih navika koji sadrži pitanja o učestalosti odlaska liječniku dentalne medicine, učestalost pranja zubi, uporabi sredstava za oralnu higijenu (zubni konac, vodica za ispiranje usne šupljine, postojanju neugodnog zadaha te boli i osjetljivosti zubi, klimanju i pomicanju kao i gubitku zubi).

Rezultat i zaključak

U istraživanje je uključeno ukupno 119 ispitanika, 35 (72 % muškarci) bolesnika s KBB, 22 (50% muškarci) bolesnika liječenih PD te 62 (65% muškarci) bolesnika liječenja HD. Rezultati su ukazali na statistički značajnu razliku u učestalosti dnevnog pranja zubi između tri skupine ispitanika (p=0,039). Bolesnici liječeni HD statistički značajno češće peru zube u usporedbi sa bolesnicima s KBB. Nadalje, 51.4 % bolesnika s KBB, 36,4 % bolesnika liječenih PD te 21 % bolesnika liječenih HD ne peru zube. Također, zabilježene su i statistički značajne razlike u pojavnosti neugodnog zadaha između tri skupine ispitanika (p=0.002). Statistički značajno više bolesnika s KBB se žalilo na neugodan zadah u usporedbi s bolesnicima liječenih HD. Među bolesnicima liječenih HD, 69,4 % bolesnika se nije žalilo na neugodan zadah. Također, statistički značajno više bolesnika liječenih PD se žalilo na neugodan zadah u usporedbi s bolesnicima liječenih HD. Između tri skupine bolesnika nađena je i statistički značajna razlika u dobi (p<0,001). Rezultati ukazuju na značajne razlike u oralno-higijenskim navikama između bolesnika s KBB, bolesnika liječenih HD te bolesnika liječenih PD. Nadalje, potrebna je edukacije ove populacije bolesnika o važnosti oralno-higijenskih navika, posebno u skupinama bolesnika koji su potencijalni kandidati za transplantaciju bubrega.

Naslov

PRIKAZ SLUČAJA: POST - COVID RABDOMIOLIZA KOD TRANSPLANTIRANE BOLESNICE

Cilj

Materijali i metode

/

Rezultat i zaključak

Bolesnica s transplantiranim bubregom je u travnju 2021. g. hospitalizirana zbog COVID pneumonije koja je liječena remdesivirom, ceftriaksonom i deksametazonom, uz smanjenje doze takrolimusa i izostavljanje mikofenolata. Po otpustu iz bolnice bolesnica je razvila slabost proksimalne muskulature ruku i nogu, zbog čega nije mogla ustati, hodati i osloniti se na ruke. U laboratorijskim nalazima verificirane su visoke vrijednosti kreatin kinaze (CK) do 9184 U/L (normalni raspon <153 U/L) i jetrenih enzima - alanin aminotransferaze (ALT) do 516 U/L (10-36) i aspartat aminotransferaze ( AST) do 455 U/L (8-30). Zbog navednog je rehospitalizirana te su odmah po prijemu iz terapije isključeni ranije uvedeni hipolipemici (atorvastatin i ezetimibe), što je rezultiralo postupnom normalizacijom razine CK i jetrenih enzima (ALT i AST), uz potpunu regresiju subjektivnih tegoba. Učinjenom esktenzivnom imunološkom, virološkom, hepatološkom i neurološkom obradom nije pronađen patološki supstrat koji bi objasnio mišićnu i jetrenu leziju. Nadalje je učinjeno farmakogenetsko ispitivanje kojim je potvrđena smanjena aktivnost enzima CYP3A4, a također je bolesnica intermedijarni metabolizator lijekova supstrata - atorvastatina, takrolimusa i remdesivira. Prema genotipizaciji transportnog proteina OATP1B, postojala je značajna genetska predispozicija za nuspojave tipa miotoksičnosti statina, jer varijanta SCLO1B1 521CC rezultira smanjenim prijenosom statina u jetru. Na temelju ovih nalaza zaključili smo da su miotoksičnost i jetrena lezija bili posljedica konkomitantne terapije takrolimusom, remdesivirom i visokim dozama atorvastatina. Ovim prikazom slučaja želimo naglasiti mogućnost interakcija gore navedenih lijekova, kako bi se smanjili rizik od rabdomiolize tijekom dugotrajne terapije statinima kod pacijenata koji imaju indikaciju za primjenu istih. Iako farmakogenomska ispitivanja nisu široko dostupna i dijagnoza toksičnosti inducirane kombinacijom lijekova često se postavlja "per exclusionem", kliničari bi trebali svjesni rizika mogućih teških nuspojava, osobito u populaciji imunokompromitiranih bolesnika.

Naslov

Small Intestine Post-transplant Lymphoproliferative Disorder in a Kidney Transplant Recipient

Cilj

Materijali i metode

This paper presents a kidney transplant recipient with confirmed isolated PTLD in small intestine and its treatment.

Rezultat i zaključak

Patient presented with acute abdomen and small intestine perforation, seventeen years after kidney transplantation, despite being without calcineurin inhibitor in immunosuppressive therapy, due to previous ductal breast carcinoma. Pathological examinations revealed isolated EBV -positive diffuse large B-cell non-Hodgkin's lymphoma (DLBCL NHL) of small intestine, clinical stage IV A E. Patient was treated with reduction of IS (immunosuppression), rituximab and CHOP regimen. A complete remission was achieved. Kidney allograft function was stable throughout the follow-up period. Physicians should consider isolated GI PTLD as a possible etiology in post-transplant, immunocompromised patients who present with different GI symptom. Given good clinical response to treatment, early identification of PTLD has a key role in monitoring and treatment.

Naslov

RJEŠAVANJE AKUTNIH MEHANIČKIH KOMPLIKACIJA PRI POSTAVLJANJU VASKULARNIH KATETERA ZA DIJALIZU

Cilj

Materijali i metode

Tijekom dvije godine kod petoro bolesnika je prilikom postavljanja katetera došlo je do nepravilne pozicije vrška katetera. Kod jednog bolesnika dijaskopski smo utvrdili formiranje petlje femoralnog Tesio katetera u lumenu donje šuplje vene što smo ispravili izvlačenjem katetera i ponovnim postavljanjem u korektnu poziciju. Kod druge bolesnice jugularni kateter bio je postavljen vrškom u hepatalnoj veni što je naknadno utvrđeno angiografijom i rješeno zamjenom kraćim kateterom. Kod slijedeće pacijentice kateter je lijevim jugularnim pristupom skrenuo u venu azigos; istim pristupom postavljen je novi kateter sa korektnom pozicijom, no daljnjem tijeku došlo je do razvoja kateter sepse te je konačno postavljen trajni femoralni kateter. U naredne pacijentice došlo je do povlačenja jugularnog katetera tuneliranog potkožno na dojci prema kranijalno zbog voluminozne mase dojke u stojećoj poziciji. U petog bolesnika došlo je do višestrukog zavinuća femoralanog katetera u području prijelaza iz potkožnog tunela u vaskularni lumen vanjske ilijačne vene što je riješeno izvlačenjem i repozicioniranjem.

Rezultat i zaključak

Po reviziji pozicije odnosno zamjene svi kateteri su u daljenjem tijeku u urednoj funkciji sa ostvarenim adekvatnim protocima. Postavljanje katetera za hemodijalizu unatoč korištenju ultrazvuka često je povezeno s različitim mehaničkim komplikacijama sa učestalošću i preko 10 %. Dijaskopska kontrola pri postavljanju katetera omogućava procjenu pozicije i u istom operativnom aktu korekciju malpozcije katetera.

Naslov

RJEŠAVANJE AKUTNIH MEHANIČKIH KOMPLIKACIJA PRI POSTAVLJANJU VASKULARNIH KATETERA ZA DIJALIZU

Cilj

Materijali i metode

Tijekom dvije godine kod petoro bolesnika je prilikom postavljanja katetera došlo je do nepravilne pozicije vrška katetera. Kod jednog bolesnika dijaskopski smo utvrdili formiranje petlje femoralnog Tesio katetera u lumenu donje šuplje vene što smo ispravili izvlačenjem katetera i ponovnim postavljanjem u korektnu poziciju. Kod druge bolesnice jugularni kateter bio je postavljen vrškom u hepatalnoj veni što je naknadno utvrđeno angiografijom i rješeno zamjenom kraćim kateterom. Kod slijedeće pacijentice kateter je lijevim jugularnim pristupom skrenuo u venu azigos; istim pristupom postavljen je novi kateter sa korektnom pozicijom, no daljnjem tijeku došlo je do razvoja kateter sepse te je konačno postavljen trajni femoralni kateter. U naredne pacijentice došlo je do povlačenja jugularnog katetera tuneliranog potkožno na dojci prema kranijalno zbog voluminozne mase dojke u stojećoj poziciji. U petog bolesnika došlo je do višestrukog zavinuća femoralanog katetera u području prijelaza iz potkožnog tunela u vaskularni lumen vanjske ilijačne vene što je riješeno izvlačenjem i repozicioniranjem.

Rezultat i zaključak

Po reviziji pozicije odnosno zamjene svi kateteri su u daljenjem tijeku u urednoj funkciji sa ostvarenim adekvatnim protocima. Postavljanje katetera za hemodijalizu unatoč korištenju ultrazvuka često je povezeno s različitim mehaničkim komplikacijama sa učestalošću i preko 10 %. Dijaskopska kontrola pri postavljanju katetera omogućava procjenu pozicije i u istom operativnom aktu korekciju malpozcije katetera.

Naslov

50 GODINA TRANSPLANTACIJSKOG PROGRAMA U RIJECI

Cilj

Materijali i metode

Nakon mnogobrojnih priprema je u subotu 30. siječnja 1971. godine učinjena prva uspješna transplantacija bubrega u Rijeci, Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Primatelj bubrega bio je 34-godišnji bolesnik, a darivatelj bubrega je bila njegova majka. Lijevostranu donorsku nefrektomiju učinio je tim pod vodstvom dr. Vjerislava Peterkovića, a majčin je bubreg usadio tim pod vodstvom prof.dr. Vinka Frančiškovića. Oporavak je bio brz, a bolesnik je postigao dobru kvalitetu života. Primatelj je nakon 14,5 godina umro od tumora jetre uz dobru funkciju transplantata.

Rezultat i zaključak

Zbog održanog kontinuiteta rada i dobrih rezultata bolesnici iz čitave tadašnje države su počeli dolaziti u naš transplantacijski centar, a naši stručnjaci su odlazili u druge centre kako bi i njima pomogli u osnivanju novih transplantacijskih centara (Zagreb, Sarajevo, Skopje). Zbog svojih dobrih i postojanih rezultata Klinika za urologiju KBC Rijeka je 2007. godine imenovana Referentnim centrom Ministarstva zdravstva za transplantaciju bubrega. Zaključno s 31. prosincem 2020. godine učinili smo ukupno 1190 transplantacija bubrega, od toga su 362 s živog darivatelja, a 828 s kadaveričnog darivatelja. Najveću korist od ovoga programa su zasigurno imali bubrežni bolesnici jer je transplantacija bubrega najefikasnija metoda liječenja koja značajno produžuje život ovoj skupini bolesnika u odnosu na druge metode. No, isto tako je transplantacijski program doveo do unaprijeđenja svih struka koje su bile uključene u taj program te možemo reći da je razvoj transplantacijskog programa doveo do značajnog napretka riječke medicine koji se može pratiti do današnjih dana.

Naslov

AIP indeks, adropin i kardiovaskularni rizik u bolesnika na kroničnoj hemodijalizi

Cilj

Materijali i metode

U pilot istraživanje uključeno je 38 bolesnika koji se dulje od 7 godina liječe kroničnom hemodijalizom u Kliničkom bolničkom centru Split, 3 x tjedno po 4 sata. AIP indeks izračunat je koristeći računalne programe. Bolesnicima je izmjerena serumska vrijednost adropina koristeći ELISA metodu i komercijalno dostupne kitove. Proteinsko energetska pothranjenost je procijenjena koristeći MIS (Malnutrition inflammation score) upitnik. Krutost krvnih žila (PWV) izmjerena je indirektno koristeći AGEDIO B900 uređaj, a srednja vrijednost od učinjena tri mjerenja je uzeta u razmatranje.

Rezultat i zaključak

U istraživanje je uključeno 18 muškaraca (47%) i 20 žena (52%), prosječne životne dobi 68 godina (min-maks: 49-85) godina. Medijan duljine kronične bubrežne bolesti je iznosio 27 (min-maks: 7-58) godina. Prosječni indeks tjelesne mase je iznosio 23.9 (min-maks: 16-32.1) kg/m2. Prosječna serumska vrijednost adropina je iznosila: medijan 4.03 ng/mL (IQR 3.42-4.62 ng/mL). AIP je pozitivno korelirao sa serumskom vrijednosti adropina (P=0.000, koeficijent korelacije 0.794), a negativno s MIS zbrojem (P=0.047, koeficijent korelacije -0.428). Viši AIP indeks je izmjeren u skupini s PWV > 10 m/s u odnosu na bolesnike s PWV < 10 m/s (P=0.006). Od standardnih laboratorijskih vrijednosti AIP je pozitivno korelirao sa saturacijom transferinskih receptora, a negativno s UIBC i kalcijem (svi P < 0.05). Zaključak: AIP is a novi biljeg kardiovaskularnog pobola u bolesnika na hemodijalizi.

Naslov

Can we improve nutritional status of peritoneal dialysis patients?

Cilj

Materijali i metode

This study was carried out at the Department of Nephrology and Dialysis at the University Hospital of Split. For each study subject 24h dietary recall was conducted from which total calorie and protein intake were calculated. Also, data about weight and height were collected and body mass index (BMI), ideal body mass and recommended daily intake (RDI) of energy and protein of PD patients were calculated.

Rezultat i zaključak

This study included 19 PD patients, 11 (57.9%) female and 8 (42.1%) male. Patients were aged 51.8±17.2 years and the median peritoneal dialysis duration was 24 months. 2 (10.53%) patients had BMI <23 kg/m2. Median daily calorie intake was 1559.7 kcal, ranging from 984 kcal to 2645.5 kcal. Median daily protein intake was 70.3 g, ranging between 20.3 g and 127.3 g. According to the 24h dietary recall, 9 out of 19 patients adhere to the RDI of protein and only one patient meets the RDI of energy. Our results point out to low adherence to RDI of both protein and energy in the PD patients implicating the need of education and continuous nutritional care in this population of patients.

Naslov

Can we improve nutritional status of haemodialysis patients?

Cilj

Materijali i metode

This study was carried out at the Department of Nephrology and Dialysis at the University Hospital of Split. For each study subject 24h dietary recall was conducted from which total calorie and protein intake were calculated. Malnutrition-inflammation score (MIS) was used to assess malnutrition. Also, data about weight and height were collected and body mass index (BMI), ideal body mass and recommended daily intake (RDI) of energy and protein of HD patients were calculated.

Rezultat i zaključak

This study included 55 HD patients, 17 (30.91%) female and 38 (69.09%) male. Patients were aged 66±13.1 years and the median hemodialysis duration was 47 months. 15 (27.3%) patients had BMI <23 kg/m2 and 26 (47.3%) patients had a MIS score ≥ 5. Median daily calorie intake was 1321.8 kcal, ranging from 350.8 kcal to 2605.8 kcal. Median daily protein intake was 63.7 g, ranging between 8.8 g and 161.6 g. According to the 24h dietary recall, 2 out of 55 patients adhere to the RDI of protein and only one patient meets the RDI of energy. These results indicate that a devastatingly low percentage of HD patients adhere to energy and protein intake recommendations which emphasizes the need for structured nutritional care in order to prevent complications of PEW.

Naslov

Differences in body composition and nutritional status of haemodialysis and peritoneal dialysis patients

Cilj

Materijali i metode

This study was carried out at the Department of Nephrology and Dialysis at the University Hospital of Split. For each study subject 24h dietary recall was conducted from which total calorie and protein intake were calculated. Body composition was assessed using Tanita MC-780 Multi Frequency Segmental Body Analyzer for each study subject and data about body mass index (BMI), fat mass (kg), fat mass (%), fat free mass (kg), muscle mass (kg), skeletal muscle index (SMI), body mass (kg) and phase angle were collected. Ideal body mass and recommended daily intake (RDI) of energy and protein were calculated.

Rezultat i zaključak

This study included 55 HD and 19 PD patients, 46 (62.2%) male and 28 (37.8%) female. HD patients were aged 66±13.1 years and PD patients were aged 51.8±17.2 years. There were no statistically significant differences in body composition (BMI, fat mass, fat free mass, muscle mass, SMI, body mass nor phase angle) between these two groups. Only one patient from each group adheres to the RDI of energy with median daily calorie intake 1321.8 kcal and 1559.7 kcal respectively. RDI of protein meet only 2 HD patients with median daily protein intake 63.7 g, meanwhile 8 PD patients have adequate daily protein intake with median 70.3 g. Although PD patients were younger, there were no significant differences in body composition and nutritional intake emphasizing the need for nutritional intervention and education of these patients.

Naslov

HIGH-FLUX DIALYSIS MEMBRANE HAS NO INFLUENCE ON CARDIAC TROPONIN I PLASMA CONCENTRACION

Cilj

Materijali i metode

The study included 98 anuric patients on hemodialysis (age 33-89years, 65.3% men) who used one of the HF DM. A total of 11 types of HF DM were included in the study. All patients included in the study signed informed consent to participate in the study. Patients blood samples were collected immediately before and after dialysis. The concentration of cTnI in blood samples was analyzed using Abbott Architect i1000SR (Abbott laboratories) analytical system with chemiluminescent immunoassay on micro particles (CMIA, ARCHITECT STAT High SensitiveTroponin-I). Outcome was analyzed by fitting three generalized linear mixed (hierarchical) models (distribution normal, identity link, maximum likelihood with Gauss-Hermite quadrature approximation) – the main effect model, a model testing interaction between timing (after / before dialysis) and dialysis mode (HD or HDF). After vs. before differences are expressed as geometric means ratios (GMRs).

Rezultat i zaključak

Post-dialysis cTnI levels appeared closely similar to the pre-dialysis values overall, in patients on hemodialsyis and on hemodiafiltration, and in patients in whom HF membranes were used. Results of cTnI values are listed in table 1 Table 1 Before dialysis session After dialysis session After-Before difference Median (Q1-Q3) Range Median (Q1-Q3) Range Median (95%CI) cTnI concentration (ng/L) 17.9 (8.9-29.4) 0.70-3794 18.5 (9.5-29.0) 0.50-4185 0.35 (-0.15, 0.95) This research showed that cTnI concentration determined by the chemiluminescence microparticle immunoassay (CMIA), on the immunoenzymatic analyzer Abbott Architest i1000SR, during one dialysis session using HF DM is stable and dialysis itself has no effect on cTnI concentration in blood.

Naslov

DIASTOLIC BLOOD PRESSURE IS ASSOCIATED WITH ALBUMINURIA IN TYPE 1 DIABETIC PATIENTS WITH NORMAL RENAL FUNCTION

Cilj

Materijali i metode

Study included 313 normoalbuminuric (urinary albumin excretion rate (UAE) 60 mlmin-1 1.73 m2) renal function and before any interventions with statins, ACE inhibitors or angiotensin II receptor blockers. Blood pressure was measured minimally two times after resting period of 10 minutes with a mercury sphygmomanometer. Renal function was determined using serum creatinine with creatinine-based formula (Chronic Kidney Disease Epidemiology Collaboration (CKD-EPI) formula). UAE was measured from at least two 24-h urine samples and determined as the mean of 24-h urine collections.

Rezultat i zaključak

Correlations analysis was performed to identify the relationships between markers of renal function and blood pressure. Mean values of SBP (122±14 mmHg), DBP (78±9 mmHg), UAE (11.0 (1.7-29.8) mg/24h), serum creatinine (71±14 µmol/L) and eGFR (106±16 ml min-1 1.73m-2) was in the reference range for patients with diabetes. DBP significantly correlated only with UAE (r=0.23, p<0.001). Correlation between serum creatinine and eGFR with SBP (r=0.10 and -0.08) and DBP (r=0.08 and -0.01) was not statistically significant. In this study we have shown that DBP elevation in normoalbuminuric T1DM may be associated with higher UAE and progression of diabetic nephropathy. Study was performed in patients without therapeutical interventions.

Naslov

Hitna peritonejska dijaliza kod pacijenta na kroničnoj hemodijalizi

Cilj

Materijali i metode

Pacijent je muškarac (67 g.) koji se zadnjih šesnaest godina liječi zbog bilateralne nefrolitijaze, dijabetičar je tipa 2, hipertoničar, prije četiri godine napravljena resekcija zbog karcinoma in situ kolona, a zadnje tri godine se liječi hemodijalizom. Zbog nemogućnosti postavljanja arterio- venske fistule pristup je ostvaren preko privremenog, a potom trajnog tuneliranog centralnog venskog katetera (CVK) implantiranog u venu jugularis. U jednom navratu dolazi do infekcije tunela katetera koji je zamijenjen privremenim, a potom tuneliranim CVK u jugularnu venu. Godinu kasnije zbog razvoja sindroma gornje šuplje vene, uspostavljen je pristup preko privremenog CVK u femoralnoj veni koji je nakon nekoliko dana trombozirao i zamijenjen je novim privremenim CVK femoralno koji nema adekvatan protok. Preko vodilice je CVK ponovno zamijenjen uz neadekvatan protok. Kod pacijenta je nađena duboka venska tromboza ilijakalne, femoralne vene i muralni tromb u donjoj šupljoj veni. Sljedećeg dana se hitno postavi peritonejski kateter te se dan poslije počne PD uz „leak“ uz kateter, uspostavu diureze i poboljšanje laboratorijskih nalaza. Potom se prijeđe na asistiranu peritonejsku dijalizu (APD) kojom se postignu ultrafiltracije od 500 do 900 ml uz diurezu od 2000 ml do 3000 ml.

Rezultat i zaključak

Godinu i pol nakon prelaska na APD pacijent se i dalje dijalizira istom metodom uz postizanje adekvatnih rezultata (urea 18, kreatinin 400, kalij 5,0). Akutna PD može poslužiti kao dobra metoda izbora kod pacijenata kojima je onemogućen vaskularni pristup za hemodijalizu.

Naslov

Problemi/ status uhranjenosti u pripremi pacijenta za transplantaciju bubrega

Cilj

Materijali i metode

Kaheksija se relativno lako prepoznaje. U prvom redu po gubitku tjelesne mase, što je osobito vidljivo na licu smanjenjem mase temporalnih mišića. Smanjuje se sinteza proteina, a povećava razgradnja. Također, bilježimo sve više pretilih bolesnika. Pretilost je termin za povećanu količinu tjelesne masti. Najjednostavniji način procjene statusa uhranjenosti je izračunati bodi mass index (BMI) te izvršiti mjerenje body composition monitorom (BCM) .

Rezultat i zaključak

Podrška obitelji, medicinskog osoblja, promjena režima života, dijeta ili promjena prehrambenih navika, uključivanje ostalih članova medicinskog tima kao što su: dijetetičar, farmakolog, endokrinolog te psiholog uvelike pomažu u zajedničkoj brizi za naše bolesnike te ostvarenje zadanog cilja da status uhranjenosti bude zadovoljavajući za svakog bolesnika.

Naslov

Akutno bubrežno oštećenje s nefrotskim sindromom uzrokovano uporabom nesteroidnih antireumatika u bolesnice s neprepoznatom bolesti minimalnih promjena – prikaz slučaja

Cilj

Materijali i metode

Bolesnica sa od ranije urednom bubrežnom funkcijom koja se kontrolirala u ambulanti zbog dugogodišnje arterijske hipertenzije prezentirala se u hitnoj internističkoj ambulanti sa akutnim razvojem edema gležnjeva te oligurijom u trajanju od 3 dana. Obradom se utvrde sljedeći nalazi: Ca 2,04, P 2,05, Urea 16,5(mmol/L); Kreatinin 440(umol/L); eGFR 9(ml/min/1.73m2), 24-h urin proteinurija nefrotskog ranga (11000mg). Anamnestički - bolesnica je dulje od 12 mjeseci kontinuirano zbog mijalgija konzumirala kombinaciju analgetika (diklofenak, ibuprofen). Ordinira konzervativna terapija ACE-i u maksimalnoj dozi te doknada volumena kristaloidima. Učini se biopsija bubrega te se dobiju sljedeći rezultati: promjene po tipu akutnog intersticijkog nefritisa i umjereno akutno tubularno oštećenju suspektno analgetskoj nefropatiji udruženoj s bolesti minimalnih promjena (pozitivni kappa i lambda lanci u tubulima i epitelnim stanicama tubula). Nalaz elektronske mikroskopije se očekuje. Ponavljani 24-satni urin verificira proteinuriju od 15000mg. Započne se terapija peroralnim prednizonom u dozi od 1mg/kg TT/24h kroz 14 dana uz maksimalnu dozu ramiprila, nifedipina i atorvastatina. Nakon dva tjedna kontrolni nalazi: Urea 13(mmol/L), Kreatinin(150umol/L), eGFR 29(ml/min/1.73m2), i 24h proteinurija 3840mg. Započne se deeskalacija kortikosteroidne terapije tjedno po 10 mg prednizona do terapije održavanja od 10mg/24h.

Rezultat i zaključak

U slučaju naše bolesnice koja od ranije nije imala dokazanu bubrežnu bolest, konzumiranje analgetika uzrokovalo je bubrežnu ozljedu povrh preegzistentne bolesti minimalnih promjena. Po ciljanoj terapiji dolazi do parcijalnog oporavka bubrežne funkcije i smanjenja proteinurije. U do sada učinjenoj ambulantnoj kontroli vidljiv je prijelaz iz akutnog bubrežnog oštećenja u kroničnu bubrežnu bolest gr. IV (eGFR CKD-EPI 29 ml/min/1.73m2) te je potrebno daljnje praćenje.

Naslov

SARS-CoV-2 OBOLJENJE I ISHODI U JEDNOM CENTRU ZA DIJALIZU

Cilj

Materijali i metode

Ispitivali smo retrogradno populaciju u jednom centru kroz 12 mjeseci, primijenjene su standardne statičke analize. Pratili smo HD grupu pacijenata kojih je ukupno 108, svi su bili stariji od 18 godina, prosječne životne dobi 72 godine, raspon 31-96 godina.

Rezultat i zaključak

Oboljelo je 17 pacijenata (15,74% ) izliječeno 14, a umrla su 3 pacijenta (17,65%). Ukupno je cijepljeno 62,04 % bolesnika. R vrijednost cijepljeni/necijepljeni je r=-0,622. Poseban osvrt u ovom praćenju posvetili smo pojavnosti bolesti obzirom na cijepljenje i oboljevanje od COVID-19, tj. prisutnost vlastitih antitijela. Prije cijepljenja oboljelo je 17, a 28 dana nakon kompletnog cijepljenja oboljela su 3 pacijenta. Prije cijepljena od infekcije COVID-19 umrla su 3 pacijenta, a nakon cijepljenja smrti od iste bolesti nije bilo. Prije pojave cjepiva epidemiološke mjere, iako rigorozne, nisu dovele do rezultata kao cjepivo. Naime, svi umrli pacijenti bili su zaraženi prije nego što su se cijepili. Nakon uredne procijepljenosti grupe bolesnika obolio je mali broj i to samo jedan cijepljeni pacijent i dva bolesnika koji nisu primili cjepivo. U ovom drugom valu nije bilo kompliciranih ishoda bolesti niti smrt. Kakav su utjecaj cijepljenje i stečena imunost prebojelih imali na ispitivanu grupu pacijenata i da li su brojevi dobiveni ovom analizom relevantni u prognozi, ostaje za vidjeti. Zaključno se može reći da je odgovor odličan na cijepljenu populaciju uz stečeni imunitet oboljelih i izlIječenih, (kolektivna zaštita). Naša iskustva su i dalje skromna, ali su preporuke o mjerama prevencije jasne i treba ih se pridržavati.

Naslov

COVID-19 u bolesnice na hemodijalizi-smije li nas još nešto iznenaditi?

Cilj

Materijali i metode

Prikaz slučaja:50-godišnja bolesnica sa autosomno dominantnom policističnom bolešću bubrega u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti, inicijalno liječena peritonejskom,a potom hemodijalizom, stanjem nakon urosepse i lijevostrane nefrektomije, u siječnju 2021.procijepljena je sa dvije doze cjepiva protiv SARS-CoV2.Tijekom redovite hemodijalize polovinom kolovoza 2021.razvija zimicu i tresavicu uz temperatura 37,0 C,dizurične tegobe,na antimikrobnoj terapiji posljednja tri dana.U laboratorijski nalazima C-reaktivni protein 86,1 mg/,bez leukocitoze,uzeti uzorci krvi i urina za mikrobiološku analizu.Preporučenu hospitalizaciju ne prihvaća, korigirana antimikrobna terapija.Pri slijedećem dolasku teško narušenog općeg stanja, sa porastom reaktanata akutne faze upale: CRP 225,4 mg/L, prokalcitonin 4,33 mg/ml, L 6,85x10/9/L, uz grlobolju i kašalj.Radiološki bez infiltrata nad plućima.Učinjen PCR test na SARS-CoV2 pristiže pozitivan.Hospitalizirana u COVID-odjelu gdje je nastavljeno liječenje meropenemom, kortikosteroidima, niskomolekularnim heparinom uz suportivnu i simptomatsku terapiju.U kontrolnom intervalu radiološki opisani mrljasti infiltrati nad plućima.Otpuštena deseti dan stabilnog kliničkog statusa.

Rezultat i zaključak

Zaključak Sprečavanje razvoja i širenja COVID-19 infekcije u populaciji dijaliziranih bolesnika od samoga početka pandemije imperativ je svakog dijaliznog centra.Dosadašnja iskustva potvrđuju da su redovita primjena svih preventivnih mjera uz cijepljenje,učinkoviti u ograničavanju razvoja teških i smrtonosnih oblika bolesti koji su osobito česti u ovoj skupini bolesnika.

Naslov

ASSOCIATION OF HEMOGLOBIN ABOVE 120 g/L WITH COMPLICATIONS OF BLOOD ACCESS IN HEMODIALYSIS PATIENTS

Cilj

Materijali i metode

Medical data from March 2019 to August 2021 at Department for Nephrology in Clinical Hospital Merkur were searched for tunneled central venous catheter (TCVC) for HD placement procedure. Demographics, reason for the access placement/replacement and serum Hb concentration on admission were taken and analyzed.

Rezultat i zaključak

Results: During that period there were 288 procedures of TCDC for HD placement in Clinical Hospital Merkur. Hb was measured on admission to the hospital and 61 patient (21 %) had serum Hb concentration of 120 g/L (21.2 %) or above. The reasons for forming a new HD access in those 61 patients were dysfunction/malposition of TCVC or disfunction of arteriovenous fistula (AVF) in 29 cases (47.5 %), starting HD catheter placement in 26 patients (42.6%) and AVF thrombosis in 6 patients (9.9 %). Erythropoietin (EPO) therapy data were not available for this research. Conclusion: Every fifth patient requiring TCDC placement had Hb 120 g/L or above and more than a half of those patients already had blood access dysfunction. Blood access patency for HD might be affected with higher blood viscosity due to higher Hb. Therefore, it is of great importance to maintain Hb level in HD patients within the recommended values and, eventually, not to overtreat anemia with EPO. There are numerous other factors that contribute to the access complications and this one is controllable and managable in the majority of the patients.

Naslov

Ecthyma Gangrenosum Without Bacteremia in a Simultaneous Kidney and Pancreas Transplant Recipient

Cilj

Materijali i metode

A 44 year old male kidney and pancreas transplant recipient was urgently admitted to our hospital due to fever, abdominal pain and leukopenia. On initial examination the patient appeared well. He had a prominent umbilical hernia which was painless on palpation and reducible. Laboratory tests revealed stable kidney and pancreas function and slightly elevated C-reactive protein. Due to abdominal pain an abdominal CT scan was performed which showed unremarkable findings. A small necrotic ulcerous lesion was noted on the left abdominal wall which showed signs of progression in a couple of days. Differential diagnosis included P.aeruginosa infection, Anthrax skin infection, Tularemia and Rickettsia. Microbiologic samples were obtained and empiric antibiotic therapy started initially with meropenem, vancomycin and doxycycline. A swab culture revealed P.aeruginosa infection after which antibiotic therapy with meropenem was continued for 14 days. Blood cultures were negative. Full recovery was achieved with antibiotic treatment while kidney and pancreas function remained stable.

Rezultat i zaključak

Ecthyma gangrenosum is a rare skin lesion associated with P.aeruginosa bacteremia but can sometimes present with negative blood cultures especially in immunocompromised patients.

Naslov

CENTRALNI AORTNI TLAK I KRUTOST ARTERIJA U TRKAČA

Cilj

Materijali i metode

U presječno istraživanje uključeno je 146 osoba, 97 rekreativnih trkača (66% muškaraca, 34% žena) te 49 u kontrolnoj skupini (59.2% muškaraca, 40.8% žena). Mjerenje perifernog tlaka, centralnog aortnog tlaka, perifernog tlaka pulsa, centralnog tlaka pulsa, brzine pulsnog vala, koeficijenta refleksije te augmentacijskog tlaka i indeksa kao parametara krutosti arterija učinjeno je oscilometrijskom metodom. Izmjerene vrijednosti uspoređene su između dvije skupine te s obzirom na spol i dob ispitanika, p vrijednost < 0.05 je smatrana statistički značajna.

Rezultat i zaključak

REZULTATI – Uspoređujući skupine nije bilo značajnije razlike mjerenih parametara osim centralnog tlaka pulsa te brzine pulsnog vala koji su bili veći u trkača. Žene su imale niže vrijednosti brahijalnog i centralnog tlaka te parametara krutosti arterija (augmentacijski tlak, koeficijent refleksije) s iznimkom brzine pulsnog vala. Brzina pulsnog vala je u pozitivnoj korelaciji s dobi. ZAKLJUČAK – Redovita tjelesna aktivnost može djelovati protektivno na krutost krvnih žila, no visokointenzivan aerobni trening može uzrokovati remodeliranje krvnih žila. Rezultati ovoga istraživanja nisu potvrdili ovu hipotezu. Pokazalo se da je dob glavni čimbenik vaskularnog starenja. Dobiveni rezultati mogu poslužiti za određivanje referentnih vrijednosti radi detaljnije kardiovaskularne i hemodinamske procjene promatrane populacije.

Naslov

SCREENING OF CHRONIC KIDNEY DISEASE AND EARLY DETECTION OF BALKAN ENDEMIC NEPHROPATHY IN BOSANSKA POSAVINA

Cilj

Materijali i metode

In two villages of Bosanska Posavina was conducted screening of population (604 examinees), as part of a "Program of early detection of CKD in high risk populations in B&H": endemic village Domaljevac and the control non-endemic village. Screening included history, physical exam, urine dipstick and test for microalbuminuria, urinary alfa 1 microglobulin (A1MG), blood levels of creatinine, fasting glucose, cholesterol, LDL, HDL, triglycerides, BMI and eGFR were calculated.

Rezultat i zaključak

It was significantly higher number of respondents with proteinuria / microalbuminuria in the group with a family history of the BEN compared to a control group of non-endemic village (43.32 % vs 36,04 %). Although the early stage of BEN is characterized by the proximal tubule damage, determination of A1MG has not proved useful in distinguishing the population at risk for BEN, and we found higher values in the control group (14,18 mg/l vs 11,4 mg/l). Also in this group were the most common risk factors ( hypertension, higher average values of glycemia, waist, body mass index - BMI, hyperlipidemia, mean age > 60 years ) for CKD. Estimated glomerular filtration rate in adults ( eGFR ) is a part of diagnostic algorithm for BEN, but even here we have not found a significant differences between the group at risk for BEN and the others . The most common risk factors for CKD were in all three groups but significantly higher in the control group. In our study the target population was extracted from the general population with purpose of screening for risk of CKD in general, not for BEN exclusively, which should be kept in mind when interpreting the results.

Naslov

Kada je trajni femoralni kateter prvi izbor – prikaz slučaja bolesnice

Cilj

Materijali i metode

Prikaz slučaja Bolesnica u dobi od 75 godina sa kroničnom bubrežnom bolešću,kroničnim pijelonefritisom, preboljelim infarktom miokarda i moždanim udarom 2017.godine u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti,u kroničnom programu hemodijalize je od 2016.godine putem trajnog dijaliznog katetera u desnoj jugularnoj veni,nakon neuspjelog formiranja AV fistule.Nakon preboljelog moždanog udara u kontrolama psihijatra zbog izraženih psihoorganskih promjena ličnosti uz razvoj demencije.U travnju 2020.godine dolazi na hemodijalizu bez dijaliznog katetera uz najavu obitelji da ga je bolesnica sama izvadila.Istoga dana postavljen je privremeni kateter u desnu jugularnu venu, koji je bolesnica ponovno sama izvadila, kao i slijedeća dva katetera uprkos kontroli psihijatra i korekcije terapije.U kolovozu 2020. nakon četvrtog izvađenog katetera postavljen je privremeni,a potom do danas funkcionalan,trajni kateter Hickman 40 cm u desnu femoralnu venu.

Rezultat i zaključak

Zaključak Prepoznati tradicionalni čimbenici, poput narušenog srčano-žilnog statusa bolesnika i šećerne bolesti vodeći su razlozi sve većeg udjela trajnih dijaliznih katetera u odnosu na AV fistule u populaciji dijaliziranih bolesnika.Prepoznavanje dodatnih,pridruženih bolesti,osobito psihijatrijskog spektra,ključni su u odabiru najpovoljnijeg mjesta za postavljanje trajnih dijaliznih katetera za svakog bolesnika ponaosob.Pravilnom procjenom smanjuju se komplikacije, čuva krvožilni pristup i produlje život bolesnika.

Naslov

SARC-F zbroj – ima li svoje mjesto u procjeni statusa uhranjenosti bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti?

Cilj

Materijali i metode

Provedeno je presječno deskriptivno istraživanje koje je obuhvatilo 109 bolesnika liječenih HD u našem Centru (60,55% muškaraca). Koristeći medicinsku dokumentaciju prikupili smo podatke o demografskim obilježjima ispitanika i laboratorijske parametre. Nutritivna procjena obuhvatila je klinički pregled, izračun indeksa tjelesne mase (ITM) i korištenje SARC-F alata.

Rezultat i zaključak

Bolesnici su liječeni metodom HD u razdoblju 50,03 mjeseci (5-168 mjeseci). Medijan dobi iznosio je 60,7 godina (18-85 godine). Najzastupljenija osnovna bubrežna bolesti bila je dijabetička nefropatija (28,44%), slijedile su glomerulopatije (27,52%) i nefroangioskleroza (16,5%). Medijan SARC-F zbroja iznosio je 1 (0-10), kod 26,6% (n=29) bolesnika iznosio je ≥4. Ova je skupina bila statistički starija (71,5 vs. 56,8 godina, p=0,02) i značajno manje proteinske/albuminske mase (36,6 vs. 40,2 g/L, p<0,003). U čak 71,25% (n=57) slučajeva bolesnika zadovoljavajućeg funkcijskog kapaciteta prema SARC-F, radilo se zapravo o bolesnicima s nekim od oblika PEP. ZAKLJUČAK: Rano prepoznavanje i pravovremeno liječenje PEP je sastavni dio sveobuhvatne skrbi za bolesnike s KBB. Korištenje SARC-F alata pokazalo se dobrim u procjeni funkcijskog kapaciteta bolesnika s KBB, no u velikom broju slučajeva nije odgovarao jasnim kliničkim i biokemijskim pokazateljima PEP (posebice u aktivnih bolesnika mlađe životne dobi te pretilih bolesnika održanog funkcijskog statusa). Stoga se u procjeni statusa uhranjenosti ove skupine bolesnika svakako preporuča korištenje detaljnijih alata poput MIS zbroja kako bi se izbjegla opasnost od neprepoznavanja bolesnika najugroženijih za razvoj PEP.

Naslov

COVID-19 u bolesnika koji se nakon transplantacije kontroliraju u KBC Osijek

Cilj

Materijali i metode

Retrospektivnom analizom u Zavodu za nefrologiju kontrolira se 168 bolesnika nakon transplantacije bubrega, prema dostupnim podatcima 30 bolesnika (18%) je imalo COVID-19. 5 bolesnika (17%) je umrlo zbog COVID-19. Nije bilo razlike u spolu i dobi između preživjelih i umrlih bolesnika. Bolesnici koji su preživjeli imali su u 68% slučajeva blagi oblik bolesti, dok je umjereno teški oblik bolesti bio prisutan u 32% slučajeva.

Rezultat i zaključak

Umrli bolesnici imali su statistički značajno viši Charlsonov skor komorbiditeta 8 (6-10) u odnosu na preživjele koji su imali 4 (3-6) (p=0,02). Umrli su imali više vrijednosti CRP, IL-6, feritina i LDH međutim zbog malog broja podataka u praćenju nisu bili valjani za statističku obradu. Transplantirani bolesnici imaju češće COVID19 i stopa mortaliteta je viša nego u općoj populaciji.

Naslov

Upala i oštećenje funkcije bubrega u COVID-19 bolesnika

Cilj

Materijali i metode

U ispitivanje je uključeno 112 bolesnika s potvrđenom COVID-19 infekcijom koji su liječeni u jedinici intenzivnog liječenja. Raspoređeni su prema kategorijama: spol, komorbiditeti (arterijska hipertenzija,šećerna bolest, ronična bubrežna bolest,akutno oštećenje bubrega). Analizirana je serumska razina IL-6, feritina, CRP-a i prokalcitonina. Ishod je definiran pogoršanjem nekih od komorbiditeta, laboratorijskih nalaza, potrebom za nadomjesnim bubrežnim liječenjem, smrću.

Rezultat i zaključak

Medijan dobi bolesnika je 70 godina, žena je bilo 43,8%, muškaraca 65,2%. Arterijsku hipertenziju je imalo 78% bolesnika, šećernu bolest 35%, a kroničnu bubrežnu bolest 20%. AOB se razvilo u 36, od čega je prema KDIGO klasifikaciji stupanj 1 oštećenja bubrega imalo 44%, stupanj 2 31%, a stupanj 3 25% bolesnika. Kod prijema 22 bolesnika su imala kroničnu bubrežnu bolest od čega je u njih 13 došlo do pogoršanja bubrežne funkcije. 12 bolesnika liječeno je nadomjesnom bubrežnom terapijom. Analizirana je serumska razina IL-6, feritina, CRP-a i prokalcitonina. Bolesnici koji su imali AOB imali su statistički značajno (p= 0,005) višu razinu IL-6 u serumu. Razina feritina je bila statistički značajno viša u bolesnika s AOB. Vrijednost CRP-a nije se statistički značajno razlikovala u ove dvije skupine bolesnika, dok je razina prokalcitonina bila viša u bolesnika s AOB. Ukupna smrtnost bolesnika bila je 70 %. Kod bolesnika koji su imali AOB ili pogoršanje kronične bubrežne bolesti koje je zahtijevalo liječenje nadomjesnom bubrežnom terapijom smrtnost je iznosila 90%. Oštećenje funkcije bubrega neovisni je rizični čimbenik smrtnosti u bolesnika s COVID-19 infekcijom, vrijednosti IL-6, feritina i prokalcitonina su statistički značajno povišene u bolesnika koji su razvili AOB što može upućivati na patofiziološki značaj u razvoju istoga.

Naslov

Kidney Transplantation from Elderly Donors at the Clinical Hospital Center Rijeka

Cilj

Materijali i metode

We compared all kidney transplantations from ≥60-year-old donors during the first two 5-year episodes of ET-membership between 2007 and 2017 (period II and III) with the preceding decade before ET-membership (period I). Differences in acceptance rates and reasons for the decline of kidney offers between the periods were analyzed.

Rezultat i zaključak

In the pre-membership decade, only 14% of grafts were obtained from ≥60-year-old donors, as compared to the almost twofold higher 27.0% and 25.7% rates in period II and III, respectively (p =0.007 and 0.008). During the first 5-year period of ET-membership (period II), we accepted significantly more grafts from marginal donors with higher number of HLA-mismatches than in period I. In addition, a significantly higher proportion of elderly recipients underwent kidney transplantation during the two ET-membership periods as compared to period I. Consequently, 3-month survival of kidneys from ≥60-year-old donors dropped from 91.1% to as low as 74.2% (p=0.034). After application of more stringent HLA-matching, especially in HLA-DR, and donor acceptance criteria in period III, graft survival improved again to 91.1%, whilst the number of transplantations still increased. When analyzing kidney transplants from all donors at our center, graft survival was significantly worse in case of 5–6 HLA-A+B+DR mismatches and 2 HLA-DR mismatches. Careful selection and transplantation of kidneys from elderly deceased donors to HLA-matched recipients is important to enhance better outcomes.

Naslov

Kidney Transplantation from Elderly Donors at the Clinical Hospital Center Rijeka

Cilj

Materijali i metode

We compared all kidney transplantations from ≥60-year-old donors during the first two 5-year episodes of ET-membership between 2007 and 2017 (period II and III) with the preceding decade before ET-membership (period I). Differences in acceptance rates and reasons for the decline of kidney offers between the periods were analyzed.

Rezultat i zaključak

In the pre-membership decade, only 14% of grafts were obtained from ≥60-year-old donors, as compared to the almost twofold higher 27.0% and 25.7% rates in period II and III, respectively (p =0.007 and 0.008). During the first 5-year period of ET-membership (period II), we accepted significantly more grafts from marginal donors with higher number of HLA-mismatches than in period I. In addition, a significantly higher proportion of elderly recipients underwent kidney transplantation during the two ET-membership periods as compared to period I. Consequently, 3-month survival of kidneys from ≥60-year-old donors dropped from 91.1% to as low as 74.2% (p=0.034). After application of more stringent HLA-matching, especially in HLA-DR, and donor acceptance criteria in period III, graft survival improved again to 91.1%, whilst the number of transplantations still increased. When analyzing kidney transplants from all donors at our center, graft survival was significantly worse in case of 5–6 HLA-A+B+DR mismatches and 2 HLA-DR mismatches. Careful selection and transplantation of kidneys from elderly deceased donors to HLA-matched recipients is important to enhance better outcomes.

Naslov

Chronic dialysis modality choice during COVID-19 pandemia

Cilj

Materijali i metode

All incident CD patients in CHCO from 1st September 2020 to 29th July 2021 were retrospectively evidenced using medical records. We made and used a questionnaire on the CD modality knowledge and choice.

Rezultat i zaključak

There were 39 incident patients during the study period. By the time of the research 6 had died and 9 refused or were unable to fulfil the questionnaire. Twenty-four patients (13 men) answered the questions. Median age of the respondents was 67.5 years (37 – 81). No one was treated by PD. The first hemodialysis (HD) was elective in 20 and urgent in 4 patients. Eight patients attended the “School for dialysis” in the history. Three patients answered that they were well familiar with different dialysis modalities, 17 answered that they knew that there were the different modalities, while 4 did not know that there was another dialysis modality. Twelve patients answered that they were offered to choose between HD and PD. No one of the 24 respondents was interested in learning more about the CD modalities. Pandemia COVID-19 reduced possibilities of informing patients about CD modalities. Usual education by the “School for dialysis” was not available during that time. Only half of the patients were offered to choose between HD and PD. However, majority of them were still familiar with the CD modalities. It is worrisome that they did not want to learn more about the different possibilities. Pandemia rendered PD even less frequent and the opportunity to reduce a burden of chronic HD to a tertiary healthcare institution has been missed even more than before the pandemia.

Naslov

ORGANIZACIJA DIJALIZE U KB DUBRAVA ZA VRIJEME COVIDA-19

Cilj

Materijali i metode

Zatvaranjem KB Dubrave te organiziranje iste u privremeni respiratorni centar promijenio je njezin princip rada, organizaciju i sam život medicinskog osoblja a tako i samih pacijenata, u svrhu skrbi COVID pozitivnih dijaliznih bolesnika grada Zagreba i okolnog područja. Bolesnici našeg dijaliznog centra otišli su u druge dijalizne centre i naše educirane dijalizne sestre ,tako da je u KB Dubravi na raspolaganju ostalo 7 educiranih dijaliznih sestara. Tijekom pandemije u KB Dubrava je provedeno 1580 dijaliznih postupaka. Ukupno na 238 bolesnika,a od toga je 130 bolesnika program kronične hemodijalize, a preostalih 108 bolesnika provedene su akutne metode (intermitentne ili veći broj kontinuiranih hemodijaliza ). Kod jednog neurološkog bolesnika provedeno je 7 postupaka plazmafereze. Bolesnici kojima je postavljen PD kateter – ispiranje peritonejske šupljine, postavljanje privremenih katetera i dijagnostika - dopleri AV fistula. Prema epidemiološkim smjernicama bolesnici su bili u izolaciji po 20 dana od dana pozitivnog PCR testa na COVID – 19, što je činilo 8 postupaka HD u tom periodu. Sestrinska služba je bila organizirana sa 7 sestara, s periodičnim izmjenama svakih 4 sata ( zbog zaštitne opreme ),za potrebe kroničnog redovnog programa i akutnog programa HD, uz veliki broj prekovremenih sati, pripravnosti i naravno požrtvovnosti.

Rezultat i zaključak

Pandemija COVID-19 nam je pokazala da je nužna edukacija većeg broja medicinskih sestara za dijalizu.

Naslov

Novi pristupi u krvožilnom sustavu – HeRO graft

Cilj

Materijali i metode

Kontraindikacije podrazumijevaju unutarnji promjer brahijalne arterija manje od 3 mm, arterijsku okluzivnu bolest, sumnju na sistemsku infekciju, bakterijemiju ili septikemiju, te hipotenziju. Za uspješnost HeRO grafta su potrebni odgovarajući bolesnik, odgovarajući vaskularni kirurg te suradnja interdisciplinarnog tima. Komplikacije su slične kao i kod drugih pristupa, a uključuju stenozu, trombozu, pseudoaneurizmu i infekciju. Postupak je u KB „Dubrava“ prvi put izveden 2020. godine. Najčešći dijalizni vaskularni pristup je arteriovenska fistula, a alternativni pristup je HERO graft. HeRO Graft klasificiran je kao graft, ali se razlikuje od konvencionalnog AV transplantata jer nema vensku anastomozu. Pogodan je kod bolesnika sa stenozom vene subclavie jer zaobilazi mjesto stenoze i omogućava dotok izravno u venu cavu superior. S druge strane, metoda postavljanja je zahtjevnija i opsežnija od postavljanja tuneliranog CVK. Pored toga, cijena HeRO grafta je neusporedivo veća od cijene tuneliranog CVK (cca 4000 EUR). Zbog zahtjevnosti intervencije i troškova, glavna indikacija za postavljanje HeRO grafta je središnja stenoza, a druga glavna indikacija je nemogućnost kreiranja AV fistule zbog lošeg anatomskog stanja krvnih žila. Prema literaturi, HeRO graft pokazuje slične mehaničke komplikacije i stope bakterijemije kao i vaskularni transplanti. Komplikacije podrazumijevaju trombozu, stenozu, pseudoaneurizmu i infekciju.

Rezultat i zaključak

HeRO uređaj predstavlja alternativnu mogućnost pristupa složenim pacijentima na hemodijalizi s višestrukim zatajenjem vaskularnog pristupa, osobito stenozom centralnih vena i/ili okluzijom. Vaskularni pristupi su se tijekom godina značajno poboljšali, pružajući bolesnicima bolje rezultate za dugotrajnu terapiju hemodijalizom. Idealan vaskularni transplantat za bolesnike na hemodijalizi mora biti jednostavan za rukovanje i biti otporan na infekciju kako bi zadržao snagu i propusnost. Nužna je edukacija svih zdravstvenih stručnjaka koji sudjeluju u procesu liječenja bolesnika na hemodijalizi.

Naslov

Multidisciplinarni pristup kod zbrinjavanja krvožilnog pristupa za hemodijalizno liječenje - prikaz slučaja

Cilj

Materijali i metode

Gospođa M.N., u dobi od 83 godine, na redovnom je programu hemodijalize u Centru za dijalizu KBC-a Rijeka unatrag 5 godina. Radi se o pacijentici sa brojnim komorbiditetima, dugogodišnjom šećernom bolesti i arterijskom hipertenzijom uz razvijena oštećenja na ciljnim organima. Hemodijaliza je kod pacijentice započeta putem AV fistule lijeve podlaktice koja je u daljnjem tijeku postala afunkcionalna uslijed razvoja tromboze. Daljnji pokušaji formiranja AV fistule, s obzirom na cjelokupnu kliničku sliku, kod pacijentice nisu bili indicirani te su hemodijalize provođene putem netuneliranog hemodijaliznog CVK. Zbog učestalih mehaničkih komplikacija pacijentici je u više navrata učinjena zamjena hemodijaliznog CVK punktiranjem desne i lijeve jugularne vene, desne vene subklavije te desne i lijeve femoralne vene. U 10. mjesecu 2020. g. pacijentica je zbog malfunkcije CVK pristupom u lijevoj femoralnoj veni hospitalizirana na Zavodu za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju KBC-a Rijeka. Radiološki su verificirane okluzije terminalnog dijela gornje šuplje vene (uz razvijene opsežne kolaterale), lijeve zajedničke ilijačne vene i visokostupanjska stenoza prijelaza vanjske u zajedničku ilijačnu venu desno. Obzirom na iscrpljenost krvožilnog pristupa, u suradnji sa interventnim radiolozima, 14.10.2020. učinjena je uspješna PTA ilijačnih vena desno uz postavljanje tuneliranog hemodijaliznog CVK (Tessio). Jednokratnom punkcijom lijeve zajedničke femoralne vene u jednom aktu uspostavljena je optimalna hemodinamika u području stenoze i uspješan nastavak redovnog liječenja hemodijalizom. U daljnjem tijeku hemodijalize su provođene bez značajnijih komplikacija uz zadovoljavajuće protoke krvi.

Rezultat i zaključak

Bliska suradnja između pojedinih djelatnosti i multidisciplinarni pristup rezultirali su uspješnim zbrinjavanjem krvožilnog pristupa za nastavak redovnih hemodijaliznih tretmana.

Naslov

PLUĆNA EMBOLIJA KAO KOMPLIKACIJA HEPARINOM INDUCIRANE TROMBOCITOPENIJE TIP II U BOLESNICE S ANCA UDRUŽENIM VASKULITISOM LIJEČENE PLAZMAFEREZOM

Cilj

Materijali i metode

Bolesnica u dobi od 60 godina, s anamnezom arterijske hipertenzije i šećerne bolesti, hitno je hospitalizirana zbog izraženih općih simptoma, teške normocitne anemije (hemoglobin 70 g/L) i azotemije (kreatinin 200 umol/L). Tijekom obrade verificirana je eritrociturija, proteinurija (4,2 g/dan) i pogoršanje bubrežne funkcije (kreatinin do 440 umol/L). Biopsijom bubrega dijagnosticiran je pauciimuni glomerulonefritis s celularnim polumjesecima u 58% glomerula što se uz pozitivan anti-MPO uklapa u dijagnozu AAV. Slikovnom obradom nije nađena plućna hemoragija. Odmah je započeta pulsna primjena metilprednizolona i ciklofosfamida te plazmafereza s otopinom albumina kao nadomjesnom tekućinom i dalteparinom kao antikoagulansom (svaki drugi dan). Prije 4. postupka plazmafereze (8. dan od početka postupka i prve primjene dalteparina) zamijećen je nagli pad broja trombocita na 74x109/L, a sam tijek plazmafereze se komplicirao naglo nastalom zaduhom i bolovima u prsima. Scintigrafijom pluća potvrđena je plućna tromboembolija, a u serumu su potvrđena izrazito pozitivna antiheparinska protutijela što je iziskivalo promptno antikoagulantno liječenje. Odmah je prekinuta terapija dalteparinom, primjena fondaparinuksa je bila kontraindicirana s obzirom na bubrežno zatajenje, a lijek izbora kod bolesnika s HIT II i bubrežnim zatajenjem, argatroban, nije bio dostupan na tržištu RH. Nakon konzultacije s hematologom, započeto je liječenje rivaroksabanom u prilagođenoj dozi uz pažljiv nadzor pacijentice u smislu razvoja znakova krvarenja. Zbog daljnjeg pada broja trombocita na 5. plazmaferezi (uz citratnu antikoagulaciju), od daljnje se odustalo, a potom je do otpusta kući došlo do značajnog oporavka vrijednosti kreatinina (250 umol/L) i broja trombocita (115x109/L).

Rezultat i zaključak

Razvoj HIT-a kompliciranog tromboembolijskim događajem tijekom plazmafereze u bolesnika s AAV je potencijalno fatalna komplikacija koja, i s obzirom na bubrežnu insuficijenciju, predstavlja veliki klinički i terapijski izazov.

Naslov

INFEKCIJA SARS CoV-2 VIRUSOM I ISHODI LIJEČENJA U DIJALIZIRANIH I TRANSPLANTIRANIH BOLESNIKA KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA RIJEKA OD POČETKA PANDEMIJE BOLESTI COVID-19 DO 01.06.2021.

Cilj

Materijali i metode

medicinska dokumentacija ciljne skupine bolesnika koji se redovito kontroliraju i liječe na Zavodu za nefrologiju KBC Rijeka. Podaci su prikupljani retrogradno u periodu od početka pandemije bolesti Covid-19 do 01.06.2021. godine. Ukupno je analizirano 70 bolesnika.

Rezultat i zaključak

REZULTATI: smrtnost od Covid-19 bolesti u provedenom istraživanju iznosila je 25,71% što je značajno veće od one u općoj populaciji koja iznosi od 1-5% (~3%). Nadalje istraživanje je pokazalo da su bolesnici na hemodijalizi skloniji težim oblicima bolesti Covid-19 u odnosu na bolesnike na peritonejskoj dijalizi i one sa bubrežnim transplantatom. Postotak procijepljenosti u trenutku istraživanja bio je 18,57%. Cijepljenje nije preveniralo pojavu bolesti Covid-19 ali za razliku od necijepljenih bolesnika niti jedan od 13 cijepljenih nije razvio kritičan oblik bolesti i većina je imala blagi ili asimptomatski klinički tijek. Nadalje u skupini cijepljenih bolesnika preminula je jedna osoba sa asimptomatskim tijekom infekcije od posljedica osnovne bolesti. Postkovid komplikacije zabilježene su kod 4 bolesnika što čini postotak od 5,71%. ZAKLJUČAK: Istraživanje je pokazalo da su bolesnici sa kroničnim bubrežnim oboljenjem skloniji težim oblicima bolesti uz povećanu smrtnost u odnosu na ostatak populacije. S obzirom da je pandemija Covid-19 bolesti i dalje u tijeku i jedan je od najvećih izazova s kojim se zdravstveni sustav susreo u zadnjih par desetljeća važno je provoditi daljnja istraživanja ne bi li poboljašali modele liječenja i smanjili smrtnost kod bolesnika sa kroničnim oboljenima.

Naslov

IgG4–related tubulointerstitial nephritis: a case report

Cilj

Materijali i metode

Case report: A 77-year-old male with a past history of left lower extremity deep vein thrombosis, elevated factor VIII, benign prostatic hyperplasia and stable chronic kidney disease was admitted to our hospital in 2018 due to deterioration of renal function with subnephrotic range proteinuria. Kidney biopsy showed chronic active interstitial nephritis with dense mononuclear inflammatory infiltrate containing numerous plasma cells (PC) and eosinophils, suggesting hypersensitivity. Warfarin was considered as a possible cause and patient was switched to low-molecular-weight heparin in addition to corticosteroid therapy. Subsequently, renal function improved and prednisone was slowly tapered. In 2021 renal function got worsened with 24-h proteinuria of 1.3 g. Serum protein electrophoresis showed M component. No other signs of hematologic malignancy were found. However, serum IgG and its subclass IgG4 were elevated. Additional immunological tests were negative. New kidney biopsy revealed dense mononuclear inflammatory infiltrate in interstitium with predominantly CD138+ plasma cells, expressing both kappa and lambda chains. Immunohistochemical (IHC) analysis of IgG and IgG4 showed 180 IgG4 + PC per high-power field (phf) and IgG4+/IgG ratio of 60 %. Final diagnosis was IgG4-related chronic active TIN. Therefore, IHC analysis for IgG and IgG4 PC was performed also on the first kidney biopsy specimen (from 2018) and IgG4/IgG ratio above 40 % was found within, as well. The patient had no signs of other organ involvement. Corticosteroid therapy was introduced with excellent clinical response.

Rezultat i zaključak

Conclusion: IgG4-related TIN is relatively rare form of TIN that can be a sole manifestation of IgG4-related disease with good response to corticosteroids but also with possibility of relapse. Routine histology could omit the diagnosis and suspicion is needed for specific IHC to be performed.

Naslov

Protutijela na SARS-CoV-2 u bolesnika na kroničnoj hemodijalizi u Kliničkoj bolnici Merkuru – slab odgovor na cjepivo

Cilj

Materijali i metode

U svih bolesnika (N = 21, 13 muških, medijan dobi 67 godina, 42 - 82) na kroničnom HD-u u KB-u Merkuru u srpnju 2021. određivana su protutijela na SARS-CoV-2, imunokemiluminiscentnim postupkom. Bolesnici su na nadomještanju bubrežne funkcije (NBF) bili od 0 do 14 godina (medijan 5). Tri su bolesnika preboljela COVID-19. Protiv SARS-CoV-2 cijepljeno je 17 bolesnika (15 bolesnika Modernom te 2 od 3 bolesnika s preboljelim COVID-19 Pfizerovim cjepivom). Od 21 bolesnika, 4 nije cijepljeno, a jedan od njih je prebolio COVID-19. Dvoje bolesnika se odbilo cijepiti, a za jednu je bolesnicu cijepljenje kontraindicirano zbog anamnestički brojnih životno ugrožavajućih reakcija na lijekove.

Rezultat i zaključak

Rezultati: Protutijela razreda IgG na razini koja se smatra pozitivnom (indeks > 1,6) imalo je 10 bolesnika. Od njih 10 je 8 bolesnika bilo cijepljeno i nije preboljelo COVID-19, a 2 su bila cijepljena i preboljela COVID-19. Pozitivan je bio i bolesnik koji je prebolio COVID-19, a nije cijepljen, te pacijentica koja nije cijepljena i za koju nije bilo podatka o preboljenju. Medijan indeksa protutijela IgG bio je 4,19 (1,68 - 20,23). Cijepljeni se nisu razlikovali po dobi, spolu niti duljini liječenja NBF-om s obzirom na odgovor na cjepivo. Zaključak: U više od polovice bolesnika na kroničnom HD-u cijepljenih protiv SARS-CoV-2 cijepljenje nije bilo serološki učinkovito. Bilo bi poželjno istraživanje na većoj skupini ovakvih bolesnika kako bi se stekao bolji uvid u opravdanost primjene treće doze ovoga cjepiva.

Naslov

TOCILIZUMAB AS TREATMENT FOR CHRONIC ANTIBODY-MEDIATED REJECTION - FIRST EXPERIENCES IN UH MERKUR

Cilj

Materijali i metode

We performed a single-center, observational study of kidney transplant recipients who received at least 1 dose of tocilizumab in addition to conventional therapies for cAMR between January 2018 and August 2021.

Rezultat i zaključak

Three male patients aged 35, 42 and 30 were identified. They received tocilizumab 8 mg/kg (max. dose, 800 mg) monthly. The first patient received 24 doses of tocilizumab without worsening of renal function, concordant to stationary follow-up biopsies. Upon discontinuation of tocilizumab, there was rapid deterioration of renal function, from eGFR 24 μmol/L to ESRD in 6 months. The second patient received 12 doses of tocilizumab. His graft function remained stable during the treatment, but worsened after the drug was temporarily discontinued due to oral aphthous ulcers.The third patient received 4 doses of tocilizumab, after which he developed bilateral pneumonia. His graft function improved during the treatment. Tocilizumab may be considered as rescue therapy for treatment of cAMR of kidney transplant. More studies are needed to determine potential candidates and duration of the treatment. Rebound effect and possible accelerated graft loss remain a cause for concern.

Naslov

Management of arteriovenous fistula malfunction – single centre 2 year follow-up results

Cilj

Materijali i metode

From July 2015. till October 2019., 55 patients with dialysis access related complications, most commonly inadequate blood flow rate during dialysis, arm swelling, pain during dialysis, and shortening of dialysis sessions due to clotting were presented to our department and underwent endovascular management.

Rezultat i zaključak

Of 55 patients admited to our Department, 42 pts had indication for endovascular treatment due to stenosis or occlusion of AV fistula, with tehnical success in 91% of cases. After 6-months follow-up, all patients treated with drug eluting baloon angioplasty (DEB) had patent AV-fistula, compared to only 53% patetnt AV fistulas in patients treated with plain old baloon angioplasty (POBA). At 1-yeat follow up, 63% pts in DEB group had patetnt AV fistulas, compared to 47% primary patency in POBA group. Patency in POBA group after 24 months is 42%, but loss of patients makes results unclear in group treated with DEB Our close multidisciplinary collaboration was successful in reducing vascular access complications, lowering dialysis patients' morbidity, and increasing the percentage of patients with a well-functioning AV fistula for long-term hemodialysis treatment.

Naslov

EFFICACY AND SAFETY OF NOVEL ORAL ANTICOAGULANTS IN RENAL TRANSPLANT RECIPIENTS – SINGLE CENTRE EXPERIENCE

Cilj

Materijali i metode

We conducted a retrospective study during a period of 4 years. We investigated renal function, bleeding accidents and hematology parameters in all renal transplant recipients that were treated with NOAC (rivaroxaban, apixaban and dabigatran).

Rezultat i zaključak

We identified a total of 23 renal transplant recipients with a GFR above 30 mL/min, that were treated with NOAC (70% male), their average age was 65,8 ± 1,8 years, and the therapy was started at the average of 8 years after transplantation (range 35 days – 13 years). Fourteen (61%) of our patients were treated with rivaroxaban, apixaban was given to 8 (35%) patients, and dabigatran to one patient (4%). The main indications for NOAC therapy was atrial fibrillation (AF) in 61% of patients, and in 23% it was deep venous thrombosis (DVT). In the course of treatment bleeding occurred in 2 patients (1 treated with rivaroxaban and 1 with dabigatran). None of our patients developed thrombosis while treated with NOAC. During 1, 3, 6, 12 months follow up graft function, as well as hematological parameters remained stable in patients that were treated with rivaroxaban and apixaban. Dabigatran was ceased after a month of therapy due to a bleeding incident. Our results show that both rivaroxaban and apixaban are safe and efficient oral anticoagulant drugs in renal transplant patients with a GFR > 30 mL/min. Both medications had no adverse effect on graft function during follow up period.

Naslov

Calcineurin toxicity in kidney transplant patient without high tacrolimus concentrations

Cilj

Materijali i metode

Case report A male patient, aged 67 years, underwent kidney transplantation (TX) after 5 years on dialysis. His transplant was from a marginal donor (aged 72 years) and showed nephroangiosclerosis at the zero biopsy. His postTX course passed without complications. Four and a half months after the TX his maintenance immunosuppression included tacrolimus 1.5 mg per day, achieving serum concentration of 5.7 – 6.2 μg/L, with stable creatininemia of around 165 μmol/L. By that time creatininemia increased to 598 μmol/L and the transplant biopsy was performed. Besides mild tubulitis (t1) the finding showed changes suggesting CNI toxicity. Tacrolimus was replaced by mTOR inhibitor and creatininemia decreased to 203 μmol/L. Unfortunately, proteinuria appeared and mTOR inhibitor was removed and cyclosporin introduced. Currently, 18 months after the TX the patient is on lower dose of cyclosporine, with stable creatininemia of 216 μmol/L.

Rezultat i zaključak

Conclusion CNI nephrotoxicity can appear with optimal therapeutic dose/concentration of the drug, especially in a marginal kidney. Considering the zero biopsy nephroangiosclerosis, lower serum concentration could be tolerated. However, rejection is on the other side of the danger for kidney transplant, rendering decision making individual. Kidney transplant biopsy per protocol should be mandatory to reduce unwanted pathological factors unrecognizable by other methods.